Šesti performans u okviru umjetničkog projekta „Glasovi tišine: Talenti iz sjenke“ donio je svježinu i vedrinu – spoj poezije, plesa i radosti, ispunjen smijehom i iskrenim trenucima ljubavi.
Pjesmu „Utopija“ autorke Saše Komarice interpretirala je glumica Branka Otašević, čiji glas je obojio stihove toplinom i dubinom. Poezija, koja govori o težnji za svijetom u kojem vladaju sloboda, prihvatanje i međusobna povezanost, dobila je novo značenje u susretu sa pokretom.
U kaldrmisanim ulicama Stare varoši, umjetničkom scenom postali su mladi učesnici Ilda i Bojan. Oni su, kroz ples, igru i smijeh, pokazali ljubav na svoj način – iskreno i spontano, bez pravila i ograničenja. Njihova vedrina i međusobna bliskost postali su utjelovljenje Komaričine „utopije“, svijeta u kojem se radost dijeli i u kojem mali trenuci čine život velikim.
Ambijent Stare Varoši, sa svojim starim zidinama i mirisom prošlosti, dao je posebnu snagu ovom performansu, pretvarajući ga u svojevrsni dijalog između tradicije i savremenog umjetničkog izraza.
Muzičku podlogu potpisuje Božo Bulatović, pažljivo prateći stih i pokret, dok projekat u cjelini nosi pečat umjetničkog vođstva Branke Otašević.
Projekat „Glasovi tišine: Talenti iz sjenke“ realizuje kompanija My name doo, a sufinansiran je od strane Ministarstva kulture i medija Crne Gore u okviru konkursa „Rastimo uz kulturu“.
Posebnu zahvalnost dugujemo organizaciji „Ljubav za ljubav“ na podršci i saradnji, koja je dala dodatnu snagu ovom projektu.
Performans „Utopija“ podsjetio je da umjetnost ne mora uvijek donositi ozbiljnost i težinu – ponekad je najdublja poruka upravo u jednostavnosti osmijeha, igre i ljubavi. Ilda i Bojan, zajedno sa glasom Branke Otašević, pokazali su da utopija nije nedostižna – ona postoji u trenucima koje živimo i dijelimo.
Autor: radiotitograd.me
