Mileva Gara Jovanović, stočarka sa Sinjajevine i glavna junakinja filma “Planina”, žena je čija je životna priča privukla pažnju svjetske javnosti. O njenoj borbi, ljubavi prema planini i neobičnoj svakodnevici piše britanski list The Guardian, predstavljajući je kao ženu koja nije pristala da odustane od svog načina života i mjesta kojem pripada.
Podsjetimo, dugometražni dokumentarni film „Planina“, prema scenariju i u režiji Biljane Tutorov i Petra Glomazića, crnogorski je kandidat za 99. nagradu Američke akademije filmske umjetnosti i nauke Oskar u kategoriji Međunarodna filmska nagrada u 2026. godini.
Njena priča našla se u središtu dokumentarnog filma „Planina“ (To Hold a Mountain), koji su režirali Biljana Tutorov i Petar Glomazić. Film prati Garu i njenu porodicu, njihov život na prostranstvima Sinjajevine, ali i borbu protiv planova da se na ovoj planini izgradi vojni poligon za obuku i testiranje naoružanja.
Sve je počelo prije osam godina, kada su autori filma upoznali Garu na jednom protestu protiv militarizacije Sinjajevine. Dok su muškarci oklijevali da se obrate okupljenima, ona je uzjahala bijelog konja, uzela megafon i održala govor koji je ostavio snažan utisak.
Tako je počela priča koja će prerasti u višegodišnje filmsko praćenje života jedne žene i zajednice čija je tradicija bila ugrožena.
Život bez gazde, ali sa velikom odgovornošću
Gara živi životom koji je daleko od savremenih komfora. U njenoj ljetnjoj kolibi nema struje, vodu donosi sa izvora, kupa se uz pomoć kofe, a hranu priprema na šporetu na drva. Svakodnevicu obilježavaju briga o stoci, nepredvidivo vrijeme, oluje, snijeg i opasnost od vukova.
Poznaje svaku svoju kravu, ovcu, konja i psa, a životinje za nju nijesu samo izvor prihoda već dio porodice i svijeta kojem pripada.
U razgovoru za The Guardian objasnila je da je svojevremeno pokušala da živi u gradu i radi u fabrici, ali da od plate nije mogla da izdržava djecu. Osim toga, osjećala se sputano i nezadovoljno.
Foto: Eva Kraljevic, WAKE UP FILMS
“Odlučila sam da mi niko neće biti gazda“, poručila je Gara, objašnjavajući zašto je sloboda koju joj pruža planina važnija od udobnosti gradskog života.
Za nju Sinjajevina nije samo mjesto na kojem zarađuje za život. Ona planinu doživljava kao živo biće, izvor snage i duhovnog iscjeljenja.
“Sloboda nema cijenu“, jedna je od njenih poruka koje posebno odjekuju u filmu.
Borba za planinu postala je borba za buduće generacije
Gara je postala jedna od najprepoznatljivijih predstavnica pokreta za zaštitu Sinjajevine. Njena borba nije bila usmjerena samo na očuvanje pašnjaka i tradicionalnog stočarstva, već i na pravo budućih generacija da naslijede prirodu i način života koji se na ovim prostorima čuva vjekovima.
Planovi o uspostavljanju vojnog poligona na kraju su obustavljeni 2025. godine, što je autorima filma bilo toliko značajno da su odlučili da ponovo otvore montažu i uvrste trenutak pobjede lokalne zajednice.
Gara je taj trenutak opisala kao osjećaj da je ponovo postala kraljica u svom zamku, jer je njena planina ostala slobodna.
Foto_ Eva Kraljević, copyright WAKE UP FILMS
Kćerka koja razgovara sa planinom
Film prati i odrastanje njene najmlađe kćerke Nade, koja se nalazi između tradicionalnog života na planini i savremenog svijeta. Lakira nokte, sluša pop muziku, odlazi u školu, ali istovremeno dijeli majčinu povezanost sa prirodom.
Želi da postane mikrobiološkinja, ali ne isključuje mogućnost da nastavi porodičnu stočarsku tradiciju.
Kao i njena majka, i Nada u planini pronalazi utjehu.
“Kada mi je teško, obično razgovaram sa planinom jer će me ona saslušati bez osuđivanja“, kazala je.
Priča o mnogo više od jedne planine
Iza priče o ekološkom aktivizmu i odbrani prirode krije se i mnogo dublja, lična priča o nasilju, gubitku, porodičnim ranama i preživljavanju. Autori filma kroz Garinu sudbinu otvaraju i teme o kojima se u društvu često ćuti.
Gara je željela da njena priča ne bude predstavljena samo kao lična borba, već kao iskustvo koje dijele brojne žene.
Film „Planina“ osvojio je glavnu nagradu žirija za najbolji dokumentarni film u međunarodnoj konkurenciji na festivalu Sandens (Sundance) 2026. godine, a potom je prikazivan na brojnim međunarodnim festivalima.
Priča o ženi sa Sinjajevine tako je stigla do publike širom svijeta, noseći jednostavnu, ali snažnu poruku – postoje stvari koje čovjek ne može izmjeriti novcem, a sloboda, dostojanstvo i ljubav prema svom domu svakako su među njima.
Izvor: CDM
