Predstava „Krvave svadbe“ Federika Garsije Lorke, u režiji Igora Vuka Torbice, sinoć je na sceni između crkava u Budvi donijela nezaboravno izvođenje, ali i neizrecivu tugu. Dramski program XXXVIII festivala „Grad teatar“ bio je prožet posebnim emocijama, jer je ansambl ove večeri stao na scenu bez svoje drage koleginice Ivane Mrvaljević, koja je nedavno preminula. Ova predstava, već prepoznata kao jedno od najvažnijih dramskih ostvarenja regiona, sinoć je postala mnogo više – postala je izraz kolektivne tuge, ali i neugasle ljubavi prema umjetnosti i zajedništvu.
Ivana Mrvaljević bila je ne samo talentovana glumica već i osoba koja je svojim prisustvom unosila život u svaku scenu. Njeno odsustvo sinoć je ostavilo neizbrisiv trag na sve prisutne. Iako je publika na sceni između crkava bila oduševljena izvođenjem, svaka replika, svaki pokret, nosili su sa sobom osjećaj duboke tuge i sjećanja na koleginicu koja je bila srce i duša ovog ansambla.
Umjesto Ivane, sinoć je na sceni briljirala mlada talentovana glumica Bojana Milanović Popović. Iako je njen zadatak bio izuzetno težak, Bojana je uspjela da prenese emocije i snagu koje je Ivana unosila u svoju ulogu, dajući pri tom i svoj lični pečat izvedbi. Njena igra bila je dirljiva i iskrena, što je dodatno pojačalo emotivni naboj ove posebne večeri.
Predstava, koja je premijerno izvedena na XXXII festivalu „Grad teatar“ i nastavila svoj bogat pozorišni život na mnogim scenama širom regiona, sinoć je bila svjedočanstvo ne samo umjetničke vrijednosti već i ljudske snage i povezanosti. Ansambl, iako skrhan bolom, uspio je da prenese sve emocije koje su pratile ovu noć – od tuge do ljubavi, od gubitka do zajedništva.
Branka Otašević, jedna od glumica u predstavi, istakla je nakon izvođenja koliko je ovo igranje bilo emotivno za cijeli ansambl. Na prošlogodišnjem festivalu, ansambl je proslavio pet godina od premijere, ali ove godine, scena je bila obojena sjećanjem na Ivanu. Dok su stajali na sceni, osjećali su njeno prisustvo, njenu energiju, njenu snagu, i u svakom momentu igranja, Ivana je bila s njima – u njihovim srcima, u njihovim mislima.
„Krvave svadbe“ sinoć nijesu bile samo predstava – bile su omaž prijateljstvu, ljubavi, i sjećanju na one kojih više nema. Ivana Mrvaljević je ostavila neizbrisiv trag, ne samo u ovoj predstavi, već u srcima svih koji su je poznavali. I dok će se „Krvave svadbe“ i dalje izvoditi na pozorišnim scenama, Ivana će uvijek biti dio tog izvođenja, vječno prisutna u svakom pokretu, svakoj izgovorenoj riječi, kao svjetlost koja nikada neće ugasnuti.
“Ti ostavi ljubav
Ne pokrivaj cvećem svadbu”. (Lorka)
Autorka: Radonjić K.
