STRAH OD MOGUĆE ZAMJENE

Kao lideri, često se suočavamo s pitanjem kako održati okruženje koje ne samo da gradi tim, već i podstiče rast svakog pojedinca. U tome prepoznajemo da se pravi napredak ne događa kada smo jedini izvor odgovora, već kada zajedno istražujemo nove perspektive i otvoreno dijelimo znanje.

U ovom izdanju newsletter-a osvrnut ćemo se na izazove koji nas ponekad sprječavaju da prihvatimo one koji donose svježe uvide i postavljaju važna pitanja. Tako istražujemo kako svaki lider, otvoren za učenje i saradnju, može graditi zajednicu koja se razvija hrabro i s povjerenjem.

Efikasni lideri znaju važnost njegovanja okruženja u kojem se podstiču učenje i zajednički rast. Međutim, i dalje postoji trend u kojem neki lideri svjesno ili nesvjesno izbjegavaju pojedince koji donose svježe uvide, vještine ili čak konstruktivne izazove.

Zašto se to dešava?

Evo nekoliko mogućih razloga zašto neki lideri oklijevaju da se okruže takvim ljudima:

1. Strah od zamjene

Mnogi lideri imaju snažan osjećaj pripadnosti i odgovornosti prema svojoj ulozi i zaduženjima. Ovo ponekad dovodi do straha da će biti zamijenjeni ili zasijenjeni. Umjesto da druge vide kao saveznike, oni ih doživljavaju kao konkurenciju. U ovom slučaju, lider vodi iz pozicije moći umjesto da osnažuje druge.

2. Traženje pratilaca, a ne saradnika

Lideri koji preferiraju „vojnike“ osjećaju se prijatnije sa pojedincima koji se slažu sa njima, nego sa onima koji preispituju ili nude alternativna mišljenja. Ovaj pristup može stvoriti eho efekat. Mlađi članovi tima ili oni koji donose svježe ideje mogu se osjećati ograničeno u svom razvoju.

3. Efekat ogledala

Neki lideri mogu protumačiti rad sa ljudima koji imaju svježe ideje kao prijetnju njihovom imidžu ili statusu. Ova „slabost“ je, zapravo, odlična prilika za učenje. Najsnažniji lideri prihvataju samosvijest i razumiju da rast dolazi od priznavanja i rješavanja sopstvenih slabih tačaka.

4. Pritisak da se sve zna

Od lidera se često očekuje da imaju odgovore, rješenja i pravac. Priznanje da nešto ne znaju ili im je potrebna pomoć, može izgledati kao da su ranjivi. Ali sjajno liderstvo nije u tome da se sve zna, već u stvaranju kulture međusobne podrške.

Lideri koji se okružuju ljudima od kojih mogu da uče i koji donose nove vještine su lideri koji grade jače i inovativnije timove. Naravno, ovaj pristup zahtijeva skromnost, samosvijest i spremnost da se ponekad odstupi kao „stručnjak“ i dozvoli drugima da vode.

Do sljedećeg čitanja,

Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a