Prenosimo vam večerašnje obraćanje umjetnika iz Crnogorskog narodnog pozorišta
Postovani prijatelji,
vjerujem da dobar dio vas zna barem donekle koju i kakvu borbu ovih dana u Crnoj Gori vode glumci, reditelji, muzičari, slikari , vajari, dirigenti, pisci…jednom riječju: umjetnici Crne Gore. Zato večeras neću pojasnjavati, neći pravdati, neću dokazivati. Večeras cu vas pitati.
Da li jos uvijek čujete muziku?
Puštate li je kad Vas boli duša?
Kad volite? Slavite?
Citiraju li s momcima na pivu još uvijek neki kultni citat iz kultnog filma?
Da li idalje dame biraju svoju najljepšu haljinu za noć u pozorištu?
Jeste li imuni na citanje dobre knjige, gledanja filma, serije…jeste li večeras imuni nakon predstave? ima li jeze kad krene da svira orkestar? Ima li tišine kad želite da vidite šta je umjetnik htio da kaže kroz svoju sklupturu, sliku, prazan papir…ali je htio da ukaže na nešto…
Iza toga stoji čovjek. Običan čovjek. Biće poput vas. Sa svim svojim potrebama i zakonitostima.
Taj čovjek, taj umjetnik je danas u Crnoj Gori obespravljen. Gurnut u ćošak. Degradiran i lišen dostojanstva.
Tog istog čovjeka- tog umjetnika koji tu sad nešto traži- ta ista zemlja je zvala u vrijeme korone da se priključi misiji ozdravljenja. I on, taj umjetnik koji tu sad nesto traži- on se uključio. Tada se čulo sa visih instanci da ljekar liječi tijelo, a taj umjetnik- liječi dušu. I svi smo se odazvali toj misiji.
Ima li nekoga da se odazove ovoj našoj misiji? Ili smo kao društvo više zainteresovani za olaka pečatiranja i banalizovanja?
Nikada niti u jednom istupu nismo niti jednu profesiju unizili, niti smatramo da je bilo koji posao u kulturi nevažan. Takođe, svako povećanje zaposlenom u kulturi smo pozdravili. Predsjednica SK govori o obavezi viših pravnih akata o usklađivanju koeficijenata odnosno zarada. Pošto govori pohvalno o strpljivosti kolega iz grupe stručnih poslova vezano za usklađivanje odnosno izjednačavanje koeficijenta s koeficijentom umjetničkih poslova, žalimo što nije razumjela da ispravljajući jednu kako sama reče nepravdu to ne treba da radi stvarajući drugu nepravdu- u ovom slučaju počinjenu nama iz umjetničkog sektora povećanjem koeficijenta za mizernih 0,3 .
Naravno, još jednom napominjemo da mi ne sporimo niti jedno povećanje i da bismo bili više nego zadovoljni da kultura jednom dobije mjesto koje joj s pravom pripada , te da je sve što mi tražimo usklađivanje i izjednačavanje sa ostalim radnicima u kulturi .
Ovdje nije samo stvar povećanja koeficijenta i nečije odluke, pitanja šta je bilo nekada i šta sada, ko je više strpljiviji i sl, već stvar je što pokušavaju zataškati svoje greške praveci razdor medju nama, nama koji smo svi Jedno, nama koji smo svi Kultura,ili mi to nismo…pitam Vas ,da li smo mi kultura?
Spadamo li mi pod “Kultura”?
Stvar je u tome sto godinama pokušavamo napraviti repertoar takav da vratimo publiku u pozorišta,u muzički centar,i probudimo osjećaj dolaska na sva mjesta gdje ima umjetnosti,stvar je u tome sto na kraju pravljenjem jaza medju nama i kulture, izmedju umjetnickog i stručnog kadra uprljamo ono za sta smo živjeli,za sta se borimo u šta smo skroz uvijek i svuda, uprljasmo naš dom u koji svi hrlimo i nas grije, jedini uvijek biva tu za nas, taj dom je naša dusa, naš temelj, naša nada, naš bijeg od stvarnoati, naša realnost i bol i amijeh, naša ljubav, podrška ,jedini dom ovakav -umjetnost!
Ne dajte da nam ruše dom duše.
Dom nade.
Dom jedini koji može spasiti današnjicu.
Podržite nas.
Autor: zenskiportal.me
