Saša je djevojčica koja piše divne pjesme. Svakim stihom, ona izražava svoje misli i osjećaje na poseban način. Kroz pisanje, Saša pronalazi način da se poveže s ljudima oko sebe i podijeli svoju jedinstvenu perspektivu.
Pjesma koju vam prenosimo, “Pamtim”, oslikava duboke emocije i sjećanja. U njoj, Saša izražava svoje osjećaje o riječima koje su ostavile trajan utisak na nju. Kroz stihove, ona istražuje teme obećanja, sjećanja i unutarnjeg svijeta koji čuva kao dragocjenu uspomenu. Evo pjesme:
Pamtim
Znaš ono kad kažu da je riječ živa?
Mislila sam da govore koješta.
Dok nije svaka tvoja počela,
kroz biće da mi se prožima.
Nije tu bilo mnogo riječi.
Jedva po koji redak.
Al’ nisu bile sitne!
Bar sam se nadala tome.
Meni su bile bitne.
Najviše me peku one priče o budućnosti!
Obećanje da ćemo uvijek biti isti!
Iskreni i čisti!
Nalaziti se na istom aerodromu,
slijetati na istoj pisti.
Nije nama išlo loše.
Ni pisanje, ni obećanja.
Kad se samo sjetim tog hladnog decembra,
i tih pustih romana.
Imali smo mi i momente sreće.
Da ne bude da sve gledam crno-bijelo!
Ali trebalo ih je biti više,
ne onako na mišiće.
Znam tačno šta mi je srce htjelo.
Od svega šta je moglo da bude,
ispali smo glupi.
Slušali smo druge ljude.
I pitaće me baš oni,
zašto ulažem toliko truda?
Zašto ne uzimam sve od života?
Ova priča o nama,
to je ionako zabluda.
A ne znaju da je moja glava,
jedino mjesto gdje sve funkcioniše.
Da je to što pamtim sve,
do najsitnijeg detalja,
moj jedini način da te vratim!
Tebe nasmijanog, onako zanesenog.
Naše snove stvarne,žive!
Ja pored tebe, ponosna,
Meni je to uvijek bilo dosta.
Ostaje mi samo da pamtim
Autorka pjesme: Saša Komarica
