Često primjećujem kako tihe pretpostavke oblikuju dinamiku u timovima i odnosima, nevidljive, ali moćne u svojoj tišini. Danas želim podijeliti kako ih prepoznati i pretvoriti u prostor za jasnoću i svjesno liderstvo.
Kada prestanemo istraživati i počnemo pretpostavljati, gubimo radoznalost koja pokreće rast i stvarno razumijevanje. U nastavku dijelim praktična pitanja i uvide koji mijenjaju način na koji pristupamo komunikaciji i donošenju odluka.
Kao somatski i leadership coach, često primjećujem jedan obrazac koji se pojavljuje u gotovo svakom timu, odnosu i organizaciji, a to su pretpostavke. One su tihe, nevidljive i izuzetno moćne. Najzanimljivije je to što ljudi rijetko primijete trenutak kada su prestali da komuniciraju i počeli da pretpostavljaju.
Na početku je važno napraviti jasnu razliku između pretpostavki i predrasuda.
Pretpostavka nastaje kada nemamo dovoljno informacija, ali naš um svejedno popuni praznine. Mi ne pitamo, ne provjeravamo i ne istražujemo. Umjesto toga, kreiramo cijeli film u svojoj glavi.
Predrasuda ide korak dalje. Ona je već oblikovano uvjerenje o nekome ili nečemu, često zasnovano na ranijim iskustvima, strahu ili kolektivnim narativima.
Pretpostavka je trenutak, a predrasuda obrazac. Međutim, oboje imaju isti korijen: nesigurnost i strah.
Zašto su pretpostavke opasne?
Pretpostavke su posebno prisutne u poslovnom okruženju. Paradoksalno, upravo tamo gdje postoje sastanci, strukture i profesionalna pravila komunikacije, pretpostavke se najlakše uvuku.
To se dešava onda kada počnemo miješati profesionalno i lično. I tako nastaje film bez činjenica, provjere i bez razgovora.
U balkanskom kontekstu ovo je posebno izraženo. Naši poslovni odnosi često nose snažnu ličnu dimenziju. Brzo prelazimo iz profesionalnog u emocionalno tumačenje situacije. Pretpostavka gotovo uvijek ima skrivenu poruku: “Možda je neko protiv mene.”
Ljudi često pretpostavljaju tuđe ponašanje jer polaze od onoga što bi oni sami uradili. Ako ja ne bih odgovorila na poruku, to bi značilo da sam ljuta i tako zaključim da je i druga osoba ljuta.
Naš mozak traži sigurnost, a pretpostavka daje lažni osjećaj kontrole. Međutim, cijena je visoka. Tako:
- gubimo radoznalost,
- zatvaramo komunikaciju,
- donosimo odluke bez stvarnog uvida.
Koučing mi je donio jedno snažno otkriće: Svaki put kada sam nešto pretpostavila prestala sam da istražujem, a bez istraživanja nema stvarnog razumijevanja, uvida, a ni rasta.
Pretpostavka zatvara prostor, dok ga radoznalost otvara.
Ovo su pitanja koja danas često dijelim klijentima i sebi. Kada osjetite da ste nešto zaključili o nekoj situaciji ili osobi, zastanite i pitajte se:
- Šta su činjenice?
- Šta je moja interpretacija?
- Šta još može biti istina?
- Šta bi uradila verzija mene koja je radoznala?
Ova pitanja vraćaju tijelo u regulaciju i otvaraju prostor za liderstvo zasnovano na svjesnosti, a ne na pretpostavkama.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
