U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri glasnoćom, brzinom i formom, sve češće primjećujem koliko je lako postati kopija. I koliko je tiho, ali snažno, biti original.
Ovaj tekst je poziv da zastanemo i pogledamo dublje: u liderstvo koje se ne uči imitacijom, već dosljednošću iznutra. Ako ste se ikada zapitali zašto neki ljudi imaju autoritet bez potrebe da ga dokazuju, nastavak je za vas.
Primjećujete kopije, sigurna sam. Ne samo u riječima i rečenicama koje zvuče „poznato”.
Nego i u gestikulaciji, stavu tijela, načinu na koji osoba ulazi u prostoriju i načinu na koji pokušava da se nametne.
Kopije su svuda oko nas i nisu uvijek loša namjera. Često je to pokušaj da se dođe do uspjeha prečicom. Ali tu dolazimo do važnog pitanja: Šta je zapravo uspjeh, ako do njega dolazimo tako što glumimo nekoga drugog?
Šta je original a šta kopija u liderstvu?
Za mene, original nije savršen lider već onaj koji ima unutrašnju dosljednost.
Original je osoba koja:
- zna koje vrijednosti živi
- preuzima odgovornost bez potrebe da bude najglasnija
- ne igra uloge da bi izgledala autoritet
- vodi iz svijesti, ne iz straha
- ima integritet i kada je pod pritiskom
Original ne mora mnogo da govori. Takva osoba bira riječi, ne prekida druge, ne dominira prostorijom, ali se osjeti.
Kopija je preuzeta forma bez suštine. To je kada neko prekopira:
- tuđi stil komunikacije
- čvrst stav lidera
- fraze iz knjiga i treninga
- nastup koji izgleda moćno
- ponašanje koje bi trebalo da pokaže sigurnost
A zapravo iza svega stoji jedno: unutrašnja nesigurnost i fokus isključivo na rezultat. I razumijem to. Pritisak da se postignu rezultati je ogroman. Ljudi često misle da liderstvo znači da izgledaš kao lider. Ali članovi tima uvijek osjete kad je nešto naučeno, a nije tvoje.
Somatska perspektiva: tijelo nikad ne laže
Kao somatski coach, primjećujem kako kopija izgleda u tijelu. Kada neko kopira autoritet, tijelo često pokazuje: stisnut glas, pretjerano ravna leđa i napeta ramena, ubrzan govor bez pauze, forsiran kontakt očima (kao kontrola, ne povezanost) i energiju koja gura umjesto da vodi.
To je pokušaj da se djeluje snažno, ali prava snaga ne dolazi iz kontrole. Prava snaga dolazi iz regulisanog nervnog sistema i unutrašnje stabilnosti. To se ne može odglumiti dugo. Ljudi to osjete čak i kada ne znaju da objasne riječima.
„Ne želim da dijelim prezentaciju”
Jednom mi je koleginica koja je takođe kouč rekla da ne želi da dijeli prezentaciju s učesnicima programa kojeg je radila.
To mi je bilo čudno jer ja uvijek dijelim materijale. Moje razmišljanje je: ako nekome koristi, zašto da ne? Ali onda sam shvatila da se mnogi ljudi boje da će im neko „ukrasti” nešto- ideju, rečenicu, koncept ili strukturu. I da, može se desiti. Ali ne može se ukrasti ono što ti jesi.
Može neko preuzeti tvoje riječi, ali ne može preuzeti tvoju energiju. Može kopirati tvoj stil, ali ne tvoju autentičnost. Može ponoviti tvoju frazu, ali ne može nositi tvoj integritet.
U digitalnoj eri, paradoksalno, mi se vraćamo čovjeku. Ljudi sve manje traže savršenu formu
a sve više osobu koja stvarno živi ono što govori.
Nije lako ali je ljepše. Autentičnost košta, jer traži rad na sebi. Dosljednost košta, jer znači da ne možeš svima da se svidiš. Integritet košta, jer ne možeš da biraš lakši put. Ali, mislim da ćemo se svi saglasiti – kopija košta mnogo više na duge staze.
PS: Ako vas je ovaj tekst dotakao ili vam otvorio neko novo pitanje, pišite mi.
Lično čitam svaki vaš odgovor i radujem se vašim promišljanjima.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
