Neočekivani trenuci pažnje podsjećaju me koliko povezanost može biti snažna i bez dugog zajedničkog puta. Shvatam da tišina onih koji me dugo poznaju nije znak ravnodušnosti, već povjerenja u moju snagu. U tom kontrastu između blizine i distance otkriva se istina o tome šta znači biti viđen i podržan.
Pozivam vas da pročitate dalje i prepoznate ko su ljudi koji vas danas istinski vide i osluškuju.
Jeste li primijetili kako podrška ponekad stigne od ljudi koje jedva poznajete?
Kolega kojeg ste tek upoznali, nova veza, neko s kim ste podijelili tek kratak trenutak vam pošalje poruku, ponudi ohrabrenje ili vam samo stavi do znanja da vas vidi, da je tu. I to nas iznenadi.
U isto vrijeme, oni koje poznajemo godinama, ljudi koji su gledali naše borbe i uspjehe, možda ostanu tihi. Ne zato što im nije stalo, već zato što vjeruju da ćemo se snaći. Vjerovatno pomisle: „I ranije si uspio/uspjela, uspjećeš opet“. Smjeste nas u kutiju „jakih“, zaboravljajući da i jakim ljudima treba podrška.
I tu leži paradoks: ponekad najznačajnija podrška ne dolazi iz prošlosti, već iz prisutnosti. Ti „novi“ ljudi ne gledaju našu prošlost, vide nas sada. Prepoznaju naše vrijednosti, osjećaju našu namjeru i odgovaraju ne iz navike, nego iz usklađenosti.
U tome ima nešto umirujuće. Njihova podrška nas podsjeća da nismo sami, da su naše vrijednosti vidljive i da povezanost ne zavisi uvijek od onoga što smo prošli zajedno. Nekad neko u nama vidi upravo ono što se poklapa s onim što je njima važno.
Pozivam vas da:
- Obratite pažnju ko je tu za vas.
- Ne potcjenjujte male gestove, znače više nego što na prvi pogled djeluju.
- Sjetite se da se podrška ne mjeri godinama poznanstva, već iskrenošću trenutka.
U liderstvu i u ličnim odnosima istina je jednostavna: podrška može doći od bilo koga. Ne uzimajmo je zdravo za gotovo. Cijenimo je svaki put.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a
