Imena jezera su se mijenjala, priče su se zaboravljale pa ponovo izmišljale, ali oko one najvažnije legende, o nastanku Plitvičkih jezera, nesuglasica nema.
Najstariji i po mnogima najljepši nacionalni park, Plitvička jezera, nevjerovatna su živa galerija krša, upornosti vode, šuma, prašuma i, naravno, jezera: njih čak devedeset, nevjerovatnih boja, iako je i šesnaest najvećih bilo dovoljno da se to čudesno područje između Male Kapele i Ličke Plješivice prepozna kao prirodni fenomen od svjetske važnosti.
Plitvička jezera postala su nacionalni park 8. aprila 1949., a trideset godina kasnije, 26. oktobra 1979., uvrštena su na UNESCO-ov Popis svjetske prirodne baštine.
Taj bujni gorski kraj s jezerima i jezercima, krškim izvorima, kaskadama i impresivnim vodopadima te prebogatom florom i faunom ispresijecan je mostićima, stazama, jedinstvenim pričama iz geološke istorije, ali i – još uvijek živim narodnim predanjima, sjećanjima i legendama.
Plitvička jezera i skriveni svijet
U pričama, ali i imenima jezera i lokaliteta žive opasni čuvari Vražje šume, vile na koje sjećanje čuva i Pećina Vile Jezerkinje, pustinjaci po kojima je nazvano jezero Kaluđerovac, Gavan, koji je na dno drugog jezera sakrio blago, niz nesrećnika (Ciginovac, Batinovac, Milino, Milanovac), pa čak i čitavo stado kojem je jezerska voda presudila (Kozjak).
Tu su i likovi za koje je sasvim sigurno da su bili važni, ali se više niko ne sjeća tačno zbog čega. Tako će za Novakovića, prema kojem je nazvan Novakovića Brod, jedni tvrditi da je on upravljao prijelazom na tom mjestu, a drugi pak da je bio hajduk koji je tamo bježao.
Crna kraljica ovaj put u ulozi dobre vile
Imena jezera su se mijenjala, priče su se zaboravljale pa ponovo izmišljale, ali oko one najvažnije legende, o nastanku Plitvičkih jezera, nesuglasica nema.
Sve se to događalo nekad davno, kada je čitav taj kraj pogodila strašna suša kakve se niko živ nije sjećao.
Presušio je čak i izvor Crne rijeke, koji nikada ne presušuje. Stabla su se rušila, suva zemlja se mrvila u prašinu, a ljudi i životinje su skapavali. Iscrpljen narod vapio je i molio za spas.
Njihove je molitve čula Crna kraljica, dobra vila s Velebita, te se iz svojih velebitskih dvora s vilinskom svitom spustila preko Kapele i obećala im kišu.
Padalo je tako dugo dok se nisu napunili izvori Crne i Bijele rijeke i prelili se u niz od šesnaest poznatih jezera.
Iako se može čuti objašnjenje da ime Prošćanskog jezera dolazi od pruća, mnogi znaju da dolazi od sjećanja na “prošnju” vode i milosrdnu Crnu kraljicu.
Zahvalni su joj ljudi sagradili dvore iznad jezera Kozjak (kasnije se povukla u podzemne dvore kod Galovca i Okrugljaka), a ona je još dugo nastavila da pazi na njih.
U pričama, ali i imenima jezera i lokaliteta žive opasni čuvari Vražje šume, vile na koje sjećanje čuva i Pećina Vile Jezerkinje, pustinjaci po kojima je nazvano jezero Kaluđerovac, Gavan, koji je na dno drugog jezera sakrio blago, niz nesrećnika (Ciginovac, Batinovac, Milino, Milanovac), pa čak i čitavo stado kojem je jezerska voda presudila (Kozjak).
Izvor: punkufer.dnevnik.hr
