Moje ime je Saša, i to je moj identitet. Međutim, pitanje ko sam, zahtjeva malo veću dubiozu. Ono što bih vam na prvom mjestu željela reći o sebi,to je da sam ćerka, sestra, unuka i jedna od karika u lancu naše divne porodice. Nadam se da ću jednog dana biti dobar psiholog, ali, i da će pisanje imati prikladno mjesto u mom životu i na dalje.
SUNCE
Kad nastupi samoća,
samo misliš da si sam.
Ona sa sobom dovuče misli,
koje nerijetko pokvare dan.
Nemoj da me pitaš da li je volim.
Ne bih znala da odgovorim.
U tom času, kad nema nikoga,
i ništa ne postoji, imam sve.
Sa svime se odlično borim.
Sve se glasno čuje.
Gotovo da odjekuje.
Snovi, prijekori, greške.
Teški su. Kao olovo.
A moraš ići pješke.
Sebi ne zamjeram ništa.
Samo me zaboli što mi snage ponestane.
Pa mislim da je najbolje da odustanem.
Da srce maštati prestane.
A onda čekam Sunce.
Da u njega može stati sve.
Da posluži ko kofer.
Da se sve spakuje.
Kad se ono pojavi, kao da mi javi.
Napuni dušu i srce.
Pomjeri oblake sive, rastjera i ono malo tmine.
Često Sunce i ja razgovaramo.
Budućnost dogovaramo.
Zvuči ti čudno, znam.
Ali, mi to radimo svaki dan.
Nisu to razgovori za kafu i kolače.
To su rijeci koje znače.
Suncu kažem gdje bih.
Ono pokaže gdje moram i trebam.
Posluži mi kao vodič, odozgo, sa neba.
Pred mene stavi gore spomenute snove,
I krene ka tome.
Sunce mi poručuje, srce moje odlučuje.
Donijela sam odluku.
Neću odustati od onoga što mi duša snijeva.
Mala sam, obična.
Za sreću mi malo treba.
Odlučila sam još i ovo.
Pratiću Sunce, osluškivaću srce.
Živjeti jedino tako se treba!
Autorka pjesme: Saša Komarica
