U vremenu kada društvene mreže oblikuju stavove, vrijednosti i ponašanje mladih, uloga influensera postaje sve značajnija. Kana Tomašević, blogerka i influenserka, svojim autentičnim pristupom koristi online prostor ne samo za izražavanje kreativnosti, već i za promovisanje važnih društvenih tema, uključujući prava žena i rodnu ravnopravnost.
Kroz svoj rad, Kana otvoreno govori o izazovima i predrasudama, ali i o odgovornosti koju svi imamo u borbi protiv stereotipa i nejednakosti. Njena poruka mladim djevojkama je jasna – važno je vjerovati u sebe i govoriti bez straha.
U razgovoru za projekat „Glas žene, snaga promjene“, Kana dijeli svoja iskustva, stavove o rodnoj ravnopravnosti u online prostoru i savjete za novu generaciju djevojaka koje žele da njihov glas bude snažan i da se čuje.
1. Kako ste započeli svoju karijeru influensera i šta vas je motivisalo da koristite društvene mreže kao svoj prostor za izražavanje?
Prije nego što dam odgovor na ovo pitanje, željela bih reći da na influensing ne gledam na taj način, niti smatram da tu postoji neki karijerni put. Smatram da je to samo jedan dio moje ličnosti, koji sam sama izabrala da predstavim na društvenim mrežama, a i dobar dio javnosti zna me isključivo iz tog domena. Međutim, više volim kada me prepoznaju kao profesionalca u onome što je moja profesija i za što sam se školovala, a to je ekonomija. U svijet influensa ušla sam skroz neplanirano i spontano, ne iz materijalnih razloga, kada sam počela da radim blog za jedan online magazin. Moj nemirni duh je tražio način za ispoljavanje kreativnosti i želja mi je bila da stvorim sebi prostor na kojem bih se mogla izražavati, pa je to nekako bio logičan izbor, jer je moda nešto što me oduvijek zanimalo. Za mene, moda i influens su nešto što vidim kao interesantan vid zabave i hobi, koji me ispunjava i relaksira nakon napornih dana na poslu, i nešto su u čemu istinski uživam. Želja mi je bila da, kroz taj vid izražavanja, dam i neka svoja razmišljanja o temama koje su interesantne svakoj đevojci, i na taj način, i sebe kao osobu približim onima koji prate moj rad, ali moj plan ni tada, a ni sada, nije da se bavim samo influensom i da mi influens obezbjeđuje egzistenciju.
2. Koliko osjećate odgovornost kao javna ličnost kada govorite o temama koje se tiču prava žena i rodne ravnopravnosti?
Sebe ne smatram javnom ličnošću, iako čvrsto vjerujem da influenseri imaju jako veliku odgovornost prema društvu i svojim pratiocima, posebno ako govorimo o temama koje se smatraju “osjetljivim”, poput prava žena i rodne ravnopravnosti. Živimo u vremenu i svijetu u kojem se ljudi vode izrekom: “Ako nije bilo na društvenim mrežama, kao da se nije ni desilo”. Društvene mreže imaju ogroman uticaj na sve pore
društva, a posebno na mlade osobe, koje jos uvijek nijesu potpuno fomirale sistem vrijednosti. Trenutno, društvene mreže trenutno su sve, samo ne društvene. Naprotiv, postale su mjesto ispoljavanja različitih frustracija, mjesto na kojem se privatni život servira na tacni, postale su zamjena za stvarni život. Živimo komercijalizaciju interneta i formiranje jednog novog virtuelnog svijeta, koji je poput “džungle”, a čiju glavnu osnovu čine društvene mreže. Da se vratimo na prava žena i rodnu ravnopravnost. Kada govorimo na ovu temu, ravnopravnost žena i muškaraca jedno je od temeljnih načela Evropske unije. EU je posljednjih decenija ostvarila znatan napredak u području rodne ravnopravnosti. Međutim, i dalje postoje rodne razlike, stavovi prema ravnopravnosti se mijenjaju, ali čak se i današnja mlađa generacija suočava s rodnim stereotipima i razlikama. Neravnopravnost žena i muškaraca još uvijek postoji i vjerujem da svako od nas, bio on infuenser, javna ličnost ili “običan” građanin ima ljudsku obavezu da doprinese borbi protiv rodne nejednakosti. Javne ličnosti moraju biti svjesne svoje uloge u oblikovanju rodnih normi i svojim primjerom preuzeti odgovornost za stvaranje društva utemeljenog na poštovanju. Moramo govoriti javno, moramo imati hrabrosti da djelujemo, jer makar u svom okruženju možemo uraditi puno.
3. Da li kroz svoj rad i komunikaciju sa pratiocima primjećujete promjene u načinu na koji mladi razmišljaju o rodnim ulogama i stereotipima?
Rodna ravnopravnost se odnosi na jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti žena i muškaraca, đevojčica i dječaka. Jednakost u tom smislu ne znači da će žene i muškarci biti isti, već da prava muškaraca i žena, kao i njihove odgovornosti i mogućnosti, ne zavise od toga da li su se rodili kao muškarci ili žene. Nažalost, živimo tradicionalna društvena očekivanja muškosti koja mogu biti štetna za muškarce, žene i društvo u cjelini. Ova očekivanja uključuju ponašanja poput emocionalne represije, agresije i dominacije, kao i zanemarivanje emocionalnog i fizičkog blagostanja. Toksična muškost se takođe može manifestovati kao
kultura seksizma, homofobije i nasilja nad ženama, pojedincima i marginalizovanim grupama. Ovo se ne odnosi na sve muškarce, već na štetne kulturne norme i ponašanja povezana sa tradicionalnom muškošću, a naše društvo jeste takvo da ove obrasce ponašanja podržava. Jedan od izazova, posebno za mlade je nasleđe militantne muškosti, koja se održava kroz određeno formalno obrazovanje, kulturne manifestacije, medije, neke vjerske narative i memorijalizaciju sukoba podjela. Ponekad su đeca od malih
nogu izložena uzorima ratnih heroja i ratnih zločinaca kroz obrazovanje, religiju i porodicu kao način jačanja svog nacionalnog, etničkog i vjerskog identiteta, što je potpuno pogrešno. Ono što mogu reći je da zaista među svojim pratiocima nemam ovakvu publiku. Ono što vidim je da mladi značaj pridaju solidarnosti i jednakosti, koegzistenciji, povjerenju, empatiji i međusobnom razumijevanju, jedinstvu, ukrštanju i interakciji, saradnji i kooperaciji, inkluziji i inkluzivnosti.
4. Koje teme vezane za osnaživanje žena i borbu protiv stereotipa smatrate najvažnijim da se više otvore u online prostoru?
U savremenom svijetu većina đevojčica se školuje, sve više žena obavlja kvalifikovana zanimanja, razlike u platama se smanjuju… Ipak, rodna neravnopravnost je prisutna. Imamo alarmantne podatke koji se tiču fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja nad ženama, veliki broj femicida… Smatram da bi bilo važno govoriti o rodno odgovornom budžetiranju, koje daje jednake šanse ženama i muškarcima u korišćenju državnih sredstava, i da se kao država i društvo moramo okrenuti načinima da se ovi podaci mijenjanju. Prije svega, neophodno je otvoriti teme kao što su drakonske kazne za sve oblike nasilja nad ženama, u cilju eliminisanja svih oblika nasilja i eksploatacije žena i đevojčica, okončanje diskriminacije, borba protiv dječijih brakova i genitalnog sakaćenja đevojčica. Neophodno je usvojiti i osnažiti politiku i zakonodavstvo za rodnu ravnopravnost na svim nivoima, obezbijediti puno učešće u rukovođenju i odlučivanju, obezbijediti univerzalan pristup uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja, te sprovesti značajne reforme kako bi žene dobile jednaka prava na ekonomske resurse, kao i pristup vlasništvu i drugim oblicima svojine. Dakle, jako je puno tema vezanih za osnaživanje žena i borbu protiv stereotipa koje je moguće i potrebno otvoriti u online prostoru.
5. Koliko društvene mreže mogu biti alat za širenje svijesti o ravnopravnosti i borbi protiv seksizma, a gdje vidite njihove izazove?
Društvene mreže u ovom pogledu mogu biti dobar alat za širenje svijesti o ravnopravnosti i borbi protiv seksizma, ali isto tako mogu biti i mač sa dvije oštrice, jer im svako ima pristup. Glavna katakteristika društvenih mreža je to da drastično povećavaju količinu informacija koje pojedinac prima. Ukoliko je neko aktivan korisnik društvenih mreža, mogu se viđeti likeovi, komentari i preferencije osoba, javne poruke i statusi. Upravo zbog toga što preko društvenih mreža možemo poslati jake poruke, poruke koje će imati odjek u javnosti, dolazimo i do njihovog glavnog izazova. Međunarodna istraživanja pokazala su da su žene i đevojčice izložene neprihvatljivoj količini uvreda i maltretiranja u online prostoru zbog svog pola. Iako je internet donio mnogo toga dobrog i emancipatorskog, poput prilike da se umrežavamo, dijelimo iskustva, prepoznajemo se i podržavamo, preispitujemo svoje privilegije, osvješćujemo se, edukujemo o ženskom pokretu mnogo brže i lakše, a prije svega i progovaramo o različitim vrstama nepravdi mnogo glasnije i solidranije nego u realnom prostoru, stvorio je još jedno plodno tlo za omalovažavanje, diskriminaciju i nasilje. Nažalost, veliki je broj i influensera koji prate “tejt model” pa popularnost stiču zapaljivim objavama koje se zasnivaju na mržnji prema ženama i nipodaštavanju žena, pa ćete tako nerijetko upravo na društvenim mrežama čuti da se vodi “rat protiv muškosti i koncepta jakog muškarca”, da su žene koje su imale više partnera “iskorišćene i neupotrebljive”, da je za žene jedina uspješna karijera “porodica”, da je većina prijava za nasilje u porodici lažno, i slično. Ovakve objave serviraju se naročito mladima, a nakon pogledanih nekoliko, algoritam nameće nove, slične sadržaje. Osim toga, društvene mreže su sigurna mjesta za širenje mizoginije kroz objave pojedinaca i komentare na objave. Najdrastičniji komentari obično se ostavljaju na vijesti o nasilju nad ženama i na to kada se žene, generalno, oglašavaju o pitanjima njihovih prava, što može da bude naročito opasno.
6. Da li ste kroz svoj rad imali situacije da se suočite sa predrasudama, seksizmom ili stereotipnim komentarima, i kako ste reagovali?
Bilo je takvih situacija, ali sam, kao neko ko oduvijek vjeruje u snagu Crne Gore kao države, prepustila njenim institucijama da urade ono što je u njihovoj nadležnosti. Nije prijatno naći se u takvim situacijama, ali smatram da je jako važno imati jaku i stabilnu psihu, kako nikad ne bi došli u situaciju da zbog komentara drugih, ma kakvi oni bili, preispitujemo sebe.
7. Koju biste ključnu poruku poslali mladim djevojkama koje vas prate i žele da vjeruju u sebe i svoj glas u društvu?
Uprkos uvjerenju da živimo u svijetu u kojem dominiraju muškarci – žene su te koje pružaju temelje snage, mudrosti, pravde, kreativnosti i nade. Zato bi svim mladim đevojkama predočila jednu rečenicu Audre Lorde: “Kada govorimo, bojimo se da naše riječi neće doprijeti do drugih ili da neće biti dobro prihvaćene, ali kada ćutimo – i dalje se bojimo. Stoga je bolje govoriti.” Mijenjajte puteve kojima idete, stvarajte nove, budite hrabre… Budite heroine svog života! Jedna od holivudskih ikona koju i danas pamtimo jednom je rekla: “Jedna od najboljih stvari koja mi se ikad dogodila je to da sam žena”. Bila je to nikad prežaljena Marilyn Monroe, a po toj njenoj izjavi trebale bi živjeti sve đevojke i žene ovog svijeta.
Ovaj intervju realizovan je u okviru projekta “Glas žene, snaga promjene”, koji je podržan od strane Ministarstva kulture i medija.
Autor: Bracanovic J./zenskiportal.me
