(Foto: Instagram@Caroline Welch)
U središtu Osla nalazi se prvi kip na svijetu posvećen ženi koja živi s neizlječivim rakom dojke. Njegovo je ime Cecilie – žena s neizlječivim rakom dojke, a nastao je kako bi skrenuo pozornost na osobe kojima medicina više ne može ponuditi izlječenje, ali kojima život – unatoč dijagnozi – i dalje traje.
Autor skulpture norveški je kipar Håkon Anton Fagerås, a prikazuje Cecilie Flatval, majku troje djece kojoj je rak dojke dijagnosticiran kada je imala 42 godine. Cecilie je preminula u travnju 2023. godine, no dočekala je dovršetak skulpture, dokumentarnog filma i knjige, koji danas čuvaju njezinu priču.
Priča o Cecilie Flatval nije samo priča o bolesti. To je priča o hrabrosti, majčinstvu, ljubavi i potrebi da kao društvo otvorenije razgovaramo o temama koje često izbjegavamo.
Cecilie je bila majka troje djece kojoj je u 42. godini dijagnostikovan metastatski rak dojke – bolest koja se često nalazi u sjenci velikog fokusa na preživjele pacijentkinje. Upravo zbog toga nastala je skulptura posvećena ženama koje žive sa metastatskim rakom dojke – kao simbol vidljivosti, podrške i razumijevanja.
(Foto: Instagram@Caroline Welch)
Cilj skulpture nije samo da predstavi jednu ženu, već čitavu zajednicu žena različitih godina, životnih priča, porodičnih okolnosti i društvenih pozadina koje se suočavaju sa ovom dijagnozom. Ona predstavlja mjesto susreta, sjećanja i razgovora o temi koja je za mnoge i dalje teška – smrti.
Cecilie Flatval preminula je u aprilu 2023. godine, ali je dočekala da vidi završenu skulpturu, dokumentarni film i knjigu koji danas ostaju kao njeno nasljeđe.
„Smrt dolazi u nekom trenutku naših života. To je prirodan dio života i mislim da o njoj moramo mnogo više razgovarati. Na neki način, da je učinimo manje zastrašujućom“, govorila je Cecilie, objašnjavajući zašto je odlučila da bude dio ovog projekta.
Za nju je skulptura bila način da se otvori prostor za razgovor – ne samo o bolesti, već i o životu, porodici, strahovima i vrijednostima koje ostavljamo iza sebe.
(Foto: Instagram@Caroline Welch)
Za nju je skulptura bila način da se otvori prostor za razgovor – ne samo o bolesti, već i o životu, porodici, strahovima i vrijednostima koje ostavljamo iza sebe.
„Za moje najbliže, ova skulptura će značiti da imaju mjesto kojem mogu doći. Poput mjesta sjećanja. Iako volim da se fokusiram na život ovdje i sada, smrt će doći“, kazala je Cecilie.
Posebno mjesto u njenoj priči imaju njena djeca. Kao majka željela je da bude uz njih u svakom trenutku, ali je bila svjesna da neće uvijek moći da im pruži odgovore i utjehu. Upravo zbog toga željela je da ostavi trag koji će im govoriti o njenoj ljubavi, snazi i vrijednostima koje je zastupala.
„Mi smo mnogo više od same dijagnoze“, bila je jedna od njenih najvažnijih poruka.
Žene koje žive sa metastatskim rakom dojke nijesu samo pacijentkinje – one su majke, partnerke, prijateljice, profesionalke i osobe sa sopstvenim snovima, iskustvima i pričama.
Ova skulptura zato nije samo spomenik jednoj ženi. Ona je podsjetnik da iza svake dijagnoze postoji čovjek. Podsjetnik da razgovor može donijeti razumijevanje, a vidljivost može promijeniti način na koji društvo posmatra bolest i gubitak.
Ceciliena priča ostaje kao poziv da ne bježimo od teških tema, već da o njima govorimo sa više otvorenosti, empatije i ljudskosti.
„Tu smo samo dok smo tu, a poslije nas ostaje ono što smo ostavili iza sebe.“
– Cecilie Flatval
zenskiportal.me
