Ponekad osjetimo tihi trenutak u sebi, kada shvatimo da je jedno poglavlje našeg života završilo, bez buke i bez riječi. Taj trenutak nosi sa sobom i mir i tihu hrabrost – poziv da krenemo dalje.
Dok razmišljam o završecima i počecima, shvatam koliko je važno poštovati svaki kraj kako bismo otvorili prostor za ono što tek dolazi. U nastavku dijelim način kako nježno zatvoriti jedno poglavlje i hrabro zakoračiti u novo.
U svakom životu dođe trenutak kada nešto jednostavno – završi. Ne uvijek burno, ne uz lomove ni riječi. Ponekad je to samo tihi osjećaj u tijelu, mirna misao koja šapne: „Ovaj dio mog života je došao do kraja.”
To se može desiti u poslu koji nas je nekada ispunjavao, u odnosima koji su nekada bili dom, u načinu na koji smo gledali sebe. I iako znamo da je vrijeme da krenemo dalje, često se pokušavamo vratiti.
Pregledamo stare razgovore, razmišljamo „šta bi bilo da jeste“, vraćamo se starim navikama, starim emocijama, starim verzijama nas samih.
Ali istina je jednostavna i nepopustljiva: Ne možemo započeti novo poglavlje ako i dalje držimo prste između stranica stare priče.
Kada jedno poglavlje ispuni svoju svrhu, ono se zatvara. Povratak više nikada ne izgleda isto.
To je kao da pokušavate obući jaknu koju ste prerasli, poznata je, ali više ne pristaje. Vi ste druga osoba sada. Sazreli ste, promijenili se, naučili.
I to je dokaz da ste živjeli.
Zato, ponekad je najhrabrija stvar koju možete učinitida ne pokušate ponovo. Da ne otvarate ono što je već bilo. Da ne kopate po pričama koje su odavno ispričane. Jer svaka energija, svaka emocija, svaka veza ima svoj prirodan kraj. I kada taj kraj dođe, sve što se od nas traži jeste poštovanje.
Jedna tiha vježba za kraj i početak
Prije nego zakoračite dalje, probajte ovo:
- Sjednite ili uspravite tijelo.
- Udahnite duboko, kroz nos.
- Izdahnite polako, dozvolite ramenima da se spuste.
- Stavite dlan na grudi.
- Osjetite otkucaje srca.
- I recite, tiho ili naglas: „Hvala ti. Idem dalje.”
Vaše tijelo često zna da je kraj mnogo prije uma. Poštujte tu tišinu u sebi, ona je mudrija nego što mislite. Kada prestanemo da se držimo onoga što je bilo, prostor se sam otvara za ono što tek treba da dođe.
Nove osobe ulaze u naš život, nove prilike nas pronalaze, a dijelovi nas koje još nismo upoznali polako isplivaju na površinu. To je prava čar promjene. Jer kraj nije gubitak, to je prostor koji život pravi da bi nam pokazao šta još možemo postati.
Ako osjećate da želite da otpustite, ali ne znate kako, sjetite se ovoga: Vi više niste ona osoba koja ste bili kada je ta priča počela. I upravo u tome je smisao. Sljedeće poglavlje vas čeka. Okrenite stranicu.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a
