Nekada ne donosimo loše odluke zato što ne znamo dovoljno, već zato što u trenutku pritiska jednostavno ne uspijevamo da vidimo dovoljno. Što je situacija zahtjevnija, to nam se češće čini da moramo reagovati odmah, baš onda kada bi nam najviše koristilo da zastanemo.
Sve više vjerujem da kvalitet naših odluka zavisi i od stanja iz kojeg ih donosimo. Zato u nastavku pišem o jednom važnom pitanju: šta se dešava kada stres počne da sužava našu sliku situacije prije nego što toga uopšte postanemo svjesni?
| Mijenja li stres ne samo kako se osjećamo već i ono što vidimo, čujemo i primjećujemo? Kada smo pod pritiskom, pažnja se prirodno sužava, brže donosimo zaključke, manje slušamo, češće prekidamo i lakše se držimo onoga za šta već vjerujemo da je tačno. To je zato što naš nervni sistem pokušava da nas što brže provede kroz situaciju koju doživljava kao zahtjevnu. U takvom stanju obično tražimo ono što je najhitnije, najglasnije ili najpoznatije. Problem je u tome što važne informacije često nijesu tamo.Možda ne čujemo ono što neko pokušava da nam kaže.Možda ne postavimo pitanje koje bi potpuno promijenilo našu percipciju. Možda previdimo opciju koja nije odmah očigledna, jer smo već odlučili šta mislimo da se dešava. Zato smirenost u liderstvu nije važna samo zbog toga kako se drugi osjećaju pored nas. Važna je i zbog kvaliteta naše sopstvene percepcije. Kada je nervni sistem regulisan, imamo više prostora da zastanemo, saslušamo i ostanemo radoznali malo duže. Tada ne moramo odmah da imamo odgovor. Možemo da primijetimo više nijansi, čujemo različite perspektive i vidimo više od jednog mogućeg pravca. To ne znači da lider treba da bude potpuno miran u svakoj teškoj situaciji. To nije ni realno jer kratkotrajan stres može nekad biti i koristan. Važnije je da prepoznamo trenutak kada stres počinje da odlučuje umjesto nas. Možda primijetite stezanje u vratu, ramenima ili vilici, nemir, ubrzano disanje ili lupanje srca. Iz somatske perspektive, upravo to je zanimljivo: tijelo često registruje promjenu prije nego što je um jasno imenuje. Zato prije neke važne odluke možda vrijedi zastati na trenutak i zapitati se:Da li zaista vidim cijelu situaciju ili samo onaj njen dio koji trenutno mogu da vidim iz svog stanja? Do sljedećeg čitanja, Jelena Vuletić, PCC, Osnivačica Balance to Business-a |
