Sindrom Down nosi ime po Johnu Langdonu Downu, britanskom liječniku koji 1866. godine nije samo znanstveno opisao ovo stanje, nego je odlučio gledati na njega očima čovječnosti.
U to doba osobe s intelektualnim teškoćama bile su napuštane, kažnjavane i zatvarane u neljudske ustanove. Down je odlučio promijeniti stvari. Kad je postao ravnatelj zavoda u Earlswoodu, zabranio je tjelesno kažnjavanje, uveo higijenu i obrazovne aktivnosti, ponudio mogućnost obrtničkog rada, vrtlarenja, pa čak i umjetnosti i glazbe. Nije ih vidio kao “medicinske slučajeve”, već kao ljude.
Jedan od njegovih najrevolucionarnijih poteza bilo je fotografiranje pacijenata na dostojanstven način – u elegantnoj odjeći i ponosnim pozama – kako bi im vratio ljepotu i identitet koje im je društvo uskraćivalo.
Godine 1868. kupio je vilu i pretvorio je u Normansfield – ne u ludnicu, nego u pravi dom. Ondje su osobe sa sindromom Down mogle živjeti, učiti i razvijati svoje talente u mirnom okruženju. To mjesto i danas postoji kao The Langdon Down Centre, te čuva kazalište koje je on sam osnovao – simbol njegove vizije.
Zato naziv “sindrom Down” nije pogrdan: nosi ime liječnika koji je znao vidjeti osobe, a ne etikete.
Njegova priča nas podsjeća da prava revolucija nije znanstvena ni tehnička – ona se događa kad naučimo prepoznati dostojanstvo drugoga.
Kad odlučimo gledati drugačije.
(Nepoznat autor)
Izvor: https://www.facebook.com/stjepanivanhorvat
