Ponekad su upravo ljudi koji djeluju kao da im ide najbolje oni koji nose najteži teret.
Ne zato što se bore da ostvare rezultate. Već zato što su postali izuzetno vješti u tome da nastave dalje uprkos onome što se dešava ispod površine.
Ovonedjeljni newsletter bavi se oblikom iscrpljenosti koji često ostaje nevidljiv mnogo duže nego što mislimo!
Ljudi koji postižu vrhunske rezultate često bivaju nagrađeni mnogo nakon što njihov nervni sistem počne da se urušava.
Ovo je jedan od najtiših i najopasnijih oblika sagorijevanja (burnouta), ne zato što osoba više nije sposobna da funkcioniše, već upravo zato što još uvijek jeste.
Spolja gledano, sve izgleda u redu. Ove osobe ostvaruju rezultate, poštuju rokove, vode sastanke, rješavaju probleme i preuzimaju odgovornost. Često djeluju smireno, kompetentno, organizovano i produktivno. Zbog toga ljudi oko njih često ne primjećuju da se nešto iznutra već polako lomi. To je visokofunkcionalni burnout – sagorijevanje koje nije odmah vidljivo jer su učinak i rezultati i dalje prisutni, a osoba nastavlja da gura naprijed.
Međutim, tijelo već šalje jasne signale:
- Osjećaj praznine nakon postignutog uspjeha
- Stalan unutrašnji pritisak da se uradi još više
- Nemogućnost da se istinski opusti
- Umor koji ne prolazi ni nakon odmora
- Napetost u tijelu koja počinje da djeluje normalno
- Nesanica ili loš san
- Razdražljivost zbog sitnica
Tu nastaje problem: okruženje vidi rezultate, dok osoba koja ih postiže osjeća cijenu koju za njih plaća.
Najvažnija istina je da nervni sistem ne mjeri uspjeh na isti način kao organizacija.
Iz somatske perspektive, burnout ne počinje onog dana kada više ne možemo da ustanemo iz kreveta. Najčešće počinje mnogo ranije – onda kada prestanemo da slušamo signale svog tijela jer „nemamo vremena“. Počinje kada ignorišemo umor, kada napetost postane svakodnevna pozadina života i kada odmor počne da djeluje kao slabost.
Ako se prepoznajete u ovome, možda ovo nije trenutak da sebe gurate još jače. Možda je ovo trenutak da počnete da slušate ono što vam tijelo već dugo pokušava reći.
Ne morate preko noći promijeniti cijeli svoj život.
Počnite od malih, iskrenih pitanja:
- Šta danas mogu skinuti sa svojih leđa, umjesto da dodam još jednu obavezu?
- Šta mi moje tijelo već neko vrijeme pokušava poručiti?
- Gdje najčešće osjećam pritisak, stezanje ili umor u svom tijelu?
Ponekad prvi korak nije velika životna promjena, već dovoljno usporavanje da ponovo osjetimo sebe. To može biti trenutak zastajanja prije nego što automatski kažemo „da“, ili jedan svjestan udah prije nego što preuzmemo još jedan zadatak.
Pravi uspjeh nije samo ono što postignemo. Pravi uspjeh je ono što ostane od nas dok ga postižemo.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
