Gucci se upustio u svijet kinematografije, premijerno prikazujući kratki film u kojem glumi Demi Mur, „naramenicu uz naramenicu“ sa drugim zvijezdama Holivuda. Film, pod nazivom The Tiger, režirali su oskarovac Spajk Džonz (Her) i Halina Rejn (Babygirl), a u njemu Mur tumači šeficu kuće Gucci, kao i fiktivnu guvernerku Kalifornije. Brend je film premijerno prikazao u utorak, i to istovremeno u Milanu i na posebnom događaju u Njujorku, umjesto da prikaže modnu reviju za prvu kolekciju pod umjetničkim direktorom Demnom, koji je prethodno bio kreativni direktor Balenciage. Lansiran sa svom pompom i filtriranim sjajem nedjelje mode, a sada (za nas sa jeftinijim kartama) dostupan i na Guccijevom YouTube kanalu, ovaj filmski poduhvat firentinske luksuzne kuće dolazi poput torte za rođendan prekrivene couture glazurom—prelijep, nadrealan i tek malo zastrašujuć.
U režiji Džonza i Rejn, tridesetominutni kratkometražni film pretvara Demninu debitantsku La Famiglia mini kolekciju iz statičnih Instagram arhetipova u žive ekscentrike, svakog ponaosob u potrazi za pažnjom ispod istog kristalnog lustera. Demi Mur igra nasljednicu kuće, koja navodno slavi rođendan sa porodicom—ali, naravno, ništa ne ide po planu. Vrlo brzo, večera se pretvara u veličanstveni haos paranoje, sujete i povrijeđenih ega, dok Mur kao matrijarh pokušava da se snađe u prostoriji punoj svoje razmažene djece i jednog zastrašujućeg urednika Vanity Faira (Harlon Vitman), koji možda—ili možda ne—zapisuje bilješke njenog pada.
Pristup Džonza i Rejn je razigran koliko i precizan. „Radili smo neku vrstu šestonedjeljne telepatske meditacije,“ objašnjava Džonz za Vanity Fair, koristeći frazu koja zvuči više kao wellness retreat nego filmski set. Ipak, pažljivo kontrolisana pometnja je guilty pleasure: od elaborativno vezenih haljina do soundtracka koji skače od Little Simz do Doechii i „Guarda che luna“, čitava stvar je senzorna eksplozija na Gucci način. Ali, budimo iskreni: gledanje Tigra je kao posmatranje pozlaćene životinje u staklenom kavezu. Film je vizuelni plezir, ali balansira na ivici samozadovoljstva. Mur, Edvard Norton, Ed Haris, Eliot Pejdž, Keke Palmer, Alia Šaukat i sumnjivo fotogenična Kendal Džener pokušavaju da pronađu autentičnost u priči koja je, logično, prvenstveno o modi, a tek sekundarno o ljudima. Kada Haris pita: „Zašto moda?“ Mur odgovara: „Ne znam,“ replika koja zvuči i kao priznanje i kao kritika: slon—ili tigar—u sobi je to što je ovo, prije svega, spektakl koji niko nije tražio.
I spektakl zaista jeste. Od Demnine zelene haljine sa kamenčićima inspirisane Meri Stjuart, do apsurdno napetih porodičnih interakcija, svaki kadar vrišti: „Gledaj me! Divi se! Ne trepni!“ Ali, ispod pretjerivanja postoji metoda: Rejn primjećuje da kostimi ne samo da oblače glumce, već ih ogoljavaju, otkrivajući pokret, emociju i karakter. U prostoriji punoj dekora vrijednog milijardu i slavnih lica, odjeća gotovo postaje protagonist.
Ipak, ne možemo a da se ne zapitamo: da li je Tigar zaista bio neophodan? Publicitet je nesporan, raskoš zasljepljujuća, a glumačka postava dovoljno zvjezdana da zasjeni čitav Instagram feed—ali na kraju dana, ovo je i dalje tridesetominutna stilska vježba koja nas samo podsjeća da Gucci postoji i da je opet nadasve fantastičan. Narativ balansira između sumanutosti i šarma, ostavljajući gledaoca zapanjenog pitanjem: „Što sam ja dođavola upravo odgledao?“ Svesno ili ne, The Tiger takođe podsjeća na vrtoglavu brzinu današnje mode. Džonz priznaje da je tridesetominutni film napisan, snimljen i montiran za samo tri nedjelje—tempo koji odražava trenutnu opsesiju industrije instant zadovoljenjem i viralnošću. Rezultat? Neustrašivo dekadentan i potpuno nesputan sopstvenim haosom.
Izgleda da će i Demnina Gucci era biti upravo takva.
Izvor: blic.rs
