Empatija, ta sposobnost stavljanja sebe u tuđe cipele, postaje sve važnija u današnjem svijetu. Za djecu, razvijanje empatije nije samo obrazovni cilj već nužnost za stvaranje inkluzivnog društva u kojem se razumiju i podržavaju različitosti. Kroz različite aktivnosti, djeca mogu naučiti da empatija nije samo lijepa riječ, već ključni alat za razumijevanje svijeta oko sebe.
Priče postaju prozori u druge živote, omogućavajući djeci da iskuse različite perspektive.
Kroz pričanje i slušanje priča, djeca mogu naučiti kako se osjećaju drugi ljudi i kako im pružiti podršku. Igre uloga su još jedan snažan alat za razvoj empatije. Kroz igru, djeca imitiraju uloge drugih, postavljaju se u njihove situacije i razmišljaju o njihovim osjećajima. Ovo nije samo zabavno već i edukativno iskustvo koje gradi mostove razumijevanja.
Grupne diskusije su prilika za djecu da izraze svoje misli i osjećanja i da čuju perspektive drugih. Kroz takve rasprave, djeca uče kako se različiti ljudi nose s različitim situacijama i kako mogu pružiti podršku.
Važno je da roditelji i učitelji podrže razvoj empatije kod djece. Postavljanje pitanja poput “Kako bi se ti osjećao/la da si na njegovom mjestu?” ili “Kako možemo pomoći?” podstiče djecu da razmišljaju o osjećajima drugih i mogućnostima za podršku. Kroz ovaj proces, djeca postaju emotivni kompasi u svom okruženju. Razumijevanje da svako nosi svoje jedinstvene borbe olakšava prihvatanje različitosti. Kada djeca shvate da je empatija alat koji im omogućuje da budu bolji prijatelji, rođaci i sugrađani, tada postaje jasno koliko je važno njegovanje ove vještine. Empatija nije samo riječ koju treba naučiti, već ključna vrlina koja oblikuje naše društvo. Kroz prizmu empatije, djeca postaju osjetljivija, saosećajnija i spremna na pozitivne promjene. Učimo ih da je raznolikost bogatstvo, a empatija most koji nas povezuje u inkluzivnijem svijetu.
Autorka: K.Radonjić
