Na sjeveru Crne Gore u malom gradu Berane, među užurbanim koracima prolaznika, živi jedna žena čiji glas ne odjekuje ulicama, ali čije riječi dodiruju duše. Žena s invaliditetom, čije ime odjekuje tišinom, iznosi svoju priču kroz stihove koji osvajaju srca.
O sebi kaže “Ja sam osoba koja i preko ograničenja kroz život ide prevalizeći svo trnje, a pisanje mi mnogo pomaže jer mi pjesme pružaju da vodim diskusije o svim važnim pitanjima, sve dok ne dođem do odgovora”
Uprkos izazovima s kojima se suočava, ova hrabra žena odlučila je podijeliti svoje osjećaje i iskustva putem poezije. Njene pjesme nisu samo izraz njenih emocija, već i inspiracija svima koji ih čitaju.
Nada nije samo pjesnikinja, već i glas koji podsjeća svijet na važnost empatije, razumijevanja i ljubavi. Njena poezija podsjeća nas da su prave vrijednosti one koje se osjećaju u srcu, a ne mjere fizičkim sposobnostima.
Dok njeni stihovi dodiruju dušu, ona nam poručuje ” književnost ne bogati samo naš vokabular već i našu dušu”.
Nadina pjesma “Nova ljubav” ne samo da postaje tema već i simbol snage, nade i transformacije. Kroz stihove koji odišu toplinom i iskrenošću, Nada nas vodi na putovanje kroz dubine ljudskih emocija, podsjećajući nas da ljubav ima moć da izmijeni čak i najtamnije kutke naših duša.
NOVA LJUBAV
Ti si od večeras moja ljubav nova,
u mom zimskom vrtu cvijet si rijedak,
ruke smo ćutke u tišini spleli,
zbunjeni jer smo se tek sada
okom srca prepoznali i napokon sreli.
Srce ti meko negdje daleko živi čak iznad neba,
i naša ljubav sve je što mu na svijetu treba.
Zagrlili smo se okom i dušama cijelim,
srcem u snu, iz sna opet u san.
I šta bi bilo da se nismo sreli,
šta li to od ljubavi ljubav još veću dijeli?
Ta ljubav naša nove oči ima,
nove ruke i srce novo, zlatnoga sjaja.
Ta ljubav naša, nova i sočna,
ona je višnja – opora a slatka,
sa rukama grubim, a dodira blaga.
LJubavlju našom, nježnom i novom,
oparanu dušu nanovo sam izvezla,
na mjesečini svjetluca ko srebrna srma,
u grudima ptica od radosti igra
i od puste strasti zlatni svoj kavez drma.
I šta bi bilo da se nismo sreli,
šta li to od ljubavi ljubav još veću dijeli?
Nek život ko rijeka lagano prolazi,
ali ova ljubav će svaku tugu da zgazi.
Jer ti si sudbina moja nova,
iz sna cvijet rijedak, zahvalan Bogu
što smo se okom srca sreli i zavoljeli.
Zagrlili smo se mjesčinom, smijehom,
dodirom plahim, okom i dušom,
srcem u snu, iz sna opet u san.
I šta bi bilo da se nismo sreli,
šta od ljubavi ljubav još veću dijeli?
HODAM ULICAMA TVOJE LJUBAVI
Autor: zenskiportal.me
