Ponekad nas putovanja odvedu mnogo dalje nego što smo planirali, ne po kilometrima, već po dubini do koje dotaknemo sebe. Ovo iskustvo me podsjetilo koliko su naši unutrašnji pejzaži živi, čak i kada je svijet oko nas intenzivan i nepredvidiv.
U ovom izdanju dijelim sa vama jedno takvo putovanje – ono koje je počelo u Indiji, a nastavilo se u meni.
Prije pet godina pridružila sam se grupi koučeva na šestomjesečnoj edukaciji. Program je bio online, ali je dolazio iz Indije. I nekako, čak i kroz ekran, osjetila sam nešto veoma posebno u tom prostoru: toplinu, strpljenje, otvorenost i mir.
Ove godine, kada sam fizički stigla u Indiju, osjetila sam isto. Ne zato što je Indija tiha. Nije.
Svuda su bili automobili i ljudi. Vrućina i oko 40 stepeni. Duga putovanja autobusom – jedno je trajalo čak sedam sati. Pokret, buka, boje, intenzitet.
Ipak, u svom tijelu osjećala sam mir. Ništa mi zapravo nije smetalo i to me je pomalo iznenadilo.
Kao somatski kouč, često govorim o razlici između spoljašnjeg okruženja i našeg unutrašnjeg stanja. Indija mi je to pokazala na veoma živ način. Mir ne nastaje uvijek iz savršenih uslova. Nekad je mir sposobnost da ostaneš povezan/a sa sobom dok je život oko tebe glasan.
Za mene je Indija bila lekcija iz liderstva koje počinje u tijelu.
Kao što često kažem – liderstvo nije samo vizija, donošenje odluka i usmjeravanje drugih. Liderstvo je i kapacitet našeg nervnog sistema.
- Mogu li ostati prisutna kada su stvari nepredvidive?
- Mogu li ostati otvorena kada ne razumijem u potpunosti kulturu, ritam ili pravila?
- Mogu li različitost dočekati radoznalošću umjesto potrebom za kontrolom?
Indija me upravo tome učila.
To je zemlja velikih kontrasta: drevne tradicije i brze inovacije, duhovnosti i preduzetništva, hramova i tehnologije, istorije i budućnosti.
Indija ima oko 1,45 milijardi stanovnika, što je čini najmnogoljudnijom zemljom na svijetu, a ujedno je i jedna od najbrže rastućih velikih ekonomija. Ima 22 zvanično priznata jezika i 44 UNESCO lokaliteta svjetske baštine.
Tu složenost osjetite svuda.
Možda me je baš to najviše dotaklo: Indija ne djeluje kao mjesto koje pokušava da sve bude savršeno složeno i uredno. Ona istovremeno nosi mnogo različitih stvarnosti.
Tokom putovanja desila se i jedna simpatična situacija: na nekim mjestima ljudi su mene i ostale iz grupe zaustavljali i pitali da se fotografišu sa nama. U početku mi je to bilo zabavno – kao da sam odjednom postala lokalna atrakcija ali na dubljem nivou osjetila sam nešto drugo: otvorenost, spremnost da priđu, pokažu radoznalost i iskreno izraze svoju reakciju.
U mnogim kulturama svoju radoznalost sakrivamo iza formalne pristojnosti. Tamo sam imala osjećaj da ljudi jednostavno dozvoljavaju sebi da budu autentični u tome što osjećaju.
I grupa sa kojom sam putovala bila je posebna lekcija o povezivanju među ljudima.
Bili smo veoma različiti – od 14 do 83 godine, iz različitih gradova, životnih faza i sa potpuno različitim pričama, a ipak smo se povezali. Bili smo spremni da budemo prisutni jedni za druge.
Isto je i u koučingu i liderstvu: prava povezanost ne traži sličnost već prisutnost.
Indija me je podsjetila da liderstvo počinje u tijelu.
- Zastani prije nego reaguješ
- Udahni prije nego što doneseš sud
- Ostani otvoren/a za ono što je drugačije
- Sačuvaj mir čak i kada svi oko tebe žure
U Indiju sam otišla da upoznam nova mjesta. Vratila sam se sa podsjetnikom na jednu dublju istinu: najvažnija putovanja često nisu ona geografska, već ona koja nas vraćaju sebi.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
