Svaka osoba, pa tako i žene i djevojke sa invaliditetom i teškoćama u razvoju, nakon završene srednje škole ili fakulteta želi da radi u svojoj struci ili u oblasti koja odgovara njenim interesovanjima. Međutim, kako se često kaže – želje su jedno, a realnost i mogućnosti nešto sasvim drugo.
U društvu koje je i dalje opterećeno predrasudama i stereotipima kada su u pitanju žene i djevojke sa invaliditetom, njihov položaj je dodatno otežan. Samo po sebi je izazovno biti žena na tržištu rada, a kada se tome doda invaliditet, prepreke postaju još izraženije – posebno u oblasti zapošljavanja.
Iako postoje benefiti za poslodavce koji zaposle žene i djevojke sa invaliditetom, praksa pokazuje da se oni češće odlučuju da plaćaju penale Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, nego da pruže priliku kandidatkinjama da pokažu svoje znanje i sposobnosti i grade karijeru.
Čak i kada dobiju priliku za zaposlenje, žene i djevojke sa invaliditetom često se suočavaju sa predrasudama na radnom mjestu. Zbog toga se nerijetko zapošljavaju u nevladinom sektoru i udruženjima, gdje postoji veći nivo razumijevanja i podrške. Međutim, takva zaposlenja su često projektno ograničena, što znači da zavise od trajanja projekata i ne nude dugoročnu sigurnost.
U 21. vijeku, kada se sve više govori o inkluziji i ravnopravnosti, žene i djevojke sa invaliditetom i dalje se suočavaju sa brojnim stereotipima koji ih obeshrabruju da traže posao i razvijaju svoje profesionalne i socijalne vještine.
Zapošljavanje ne bi smjelo da bude privilegija – već pravo koje pripada svima, bez izuzetka.
Autorka: Katarina Cerović/zenskiportal.me
