Društvene mreže su donijele revoluciju u komunikaciji i omogućile da se glasovi žena čuju daleko i jasno. Ali uz moć vidljivosti, došla je i nova vrsta ranjivosti. Online prostor, koji bi trebalo da bude mjesto slobode izražavanja, za mnoge žene postaje izvor svakodnevnog nasilja, omalovažavanja i digitalne mizoginije.
Od lajkova do prijetnji
Komentari poput: “Vrati se u kuhinju”, “Ko ti je dao pravo da pričaš?”, “Niko ne bi slušao da nisi lijepa”, “Zna se gdje je mjesto ženama” – samo su neki od primjera govora mržnje koji se svakodnevno upućuju ženama koje javno iznose mišljenje. Još brutalniji su komentari poput: “Treba te ućutkati”, “Zaslužuješ da ti se nešto desi”, “Zatvori profil prije nego te neko nauči pameti”, koji prelaze granicu uvrede i ulaze u zonu prijetnje.
Svaka javna izjava žene na mrežama – bilo da se tiče politike, zdravlja, feminizma ili jednostavno izgleda – može biti okidač za lavinu uvreda. Seksistički komentari, ponižavanje, ismijavanje, prijetnje nasiljem ili čak objavljivanje ličnih podataka postaju svakodnevnica za mnoge žene, posebno one koje se ne uklapaju u „prihvatljive“ okvire.
Novinarke, influenserke, aktivistkinje, umjetnice – žene koje imaju nešto da kažu, često postaju mete brutalnih online napada. Mnoge od njih prijavljuju da su zbog toga povukle svoje objave, promijenile način izražavanja ili se povukle iz rimjerejavnog života. U digitalnom svijetu, tišina postaje odbrambeni mehanizam.
Ukoliko žene moraju da biraju između sigurnosti i izražavanja mišljenja, tada društvene mreže nisu slobodne ni ravnopravne. Napadi se najčešće ne sankcionišu, a prijave se rijetko shvataju ozbiljno. Platforme se sporo prilagođavaju, a algoritmi i dalje često nagrađuju sadržaj koji polarizuje i širi mizoginiju.
Foto: Canva
Gdje su žene bolje zaštićene?
Iako je situacija širom svijeta različita, postoje primjeri zemalja i mehanizama koji aktivno rade na zaštiti žena u online prostoru:
- Francuska je usvojila zakon koji obavezuje društvene mreže da uklone nasilni sadržaj u roku od 24 sata, a žrtvama olakšava pristup pravnoj zaštiti.
- Australija ima posebno tijelo – eSafety Office – koje direktno prima prijave online nasilja nad ženama i sarađuje sa platformama na njihovom uklanjanju.
- Island i Norveška ulažu u edukaciju mladih kroz školski sistem, gdje se uče digitalna prava, bezbjednost i poštovanje online.
- Meta (Facebook i Instagram) je pokrenula globalne kampanje sa UN Women i lokalnim organizacijama, testirajući nove alate za prijavljivanje i moderaciju rodno zasnovanog nasilja.
Ove prakse pokazuju da sistemska zaštita žena na mrežama jeste moguća – kada postoji politička volja, tehnička podrška i jasno prepoznavanje problema.
Kako vratiti mreže ženama?
Neophodna je jača moderacija sadržaja, brže reagovanje na prijave, edukacija o digitalnim pravima i podrška žrtvama online nasilja. Ali prije svega – potrebno je mijenjati kulturu u kojoj je vrijeđanje žena postalo „normalno“.
Rodna ravnopravnost u online prostoru ne znači da žene moraju da budu „otpornije“, već da platforme i društvo moraju da budu pravedniji.
Jer mreže nisu neutralne. One su ogledalo društva. A društvo koje vrijeđa žene – mora da se mijenja.
Ova inspirativna priča realizovana je u okviru projekta “Glas žene, snaga promjene”, koji je podržan od strane Ministarstva kulture i medija.
Autor: Bracanovic J./zenskiportal.me
