Pređi na sadržaj

Ženski portal

Život u gužvi

„Wicker“: Neobična ljubavna priča koja ruši predrasude i ismijava društvena pravila

4 min čitanja

Može li muškarac napravljen od pruća pokazati više ljubavi i razumijevanja od stvarnog čovjeka? Upravo na tom neobičnom pitanju počiva film „Wicker“, duhovita i pomalo apsurdna priča koja, iza neobične romanse, otvara ozbiljna pitanja o usamljenosti, braku, društvenim očekivanjima i slobodi da živimo drugačije.

Oskarovka Olivia Colman tumači povučenu prodavačicu ribe, ženu koja živi na marginama male zajednice i koja je, čini se, umorna od samoće i stalnog osuđivanja okoline. Kada joj neko poruči da nema ničeg lošeg u tome da ostatak života provede sama, ona dolazi na krajnje neobičnu ideju – da sebi napravi muža.

Za taj zadatak angažuje lokalnog majstora za pletenje korpi, kojeg igra Peter Dinklage. Tako nastaje čovjek od pruća, kojeg tumači Skarsgård, a čija pojava potpuno mijenja svakodnevicu uspavanog sela.

Njegov dolazak izaziva čitav niz reakcija, od nevjerice i podsmijeha do ljubomore i otvorenog neprijateljstva. Ono što je trebalo da bude jednostavno rješenje jedne usamljene žene pretvara se u događaj koji dovodi u pitanje vrijednosti čitave zajednice.

Film potpisuju reditelji i scenaristi Alex Huston Fischer i Eleanor Wilson, a inspirisan je kratkom pričom „The Wicker Husband“ književnice Ursule Wills.

Komedija koja iza smijeha krije ozbiljne poruke

Iako na prvi pogled djeluje kao neobična fantastična komedija, „Wicker“ je mnogo više od priče o ženi koja se zaljubljuje u čovjeka napravljenog od pruća.

Njegova posebnost leži u načinu na koji humor koristi za preispitivanje društvenih normi, naročito onih koje određuju kakvi treba da budu muškarci, žene i njihovi međusobni odnosi.

Zanimljivo je da likovi u filmu nemaju lična imena. Umjesto toga, prepoznajemo ih prema zanimanjima i položaju u zajednici – Prodavačica ribe, Korpar, Krojačeva žena, Pekareva žena i drugi.

Takav izbor nije slučajan. On ukazuje na društvo u kojem se identitet pojedinca često svodi na njegovu funkciju, dok se lične želje, osjećanja i potrebe potiskuju pred očekivanjima okoline.

Radnja je smještena u neodređeno srednjovjekovno selo, čiji stanovnici slijepo poštuju tradiciju, bez mnogo razmišljanja o njenom smislu i posljedicama.

Posebno upečatljiv detalj predstavlja običaj prema kojem mladoženja, tokom vjenčanja, stavlja metalni okovratnik oko vrata svoje supruge. Iako izmišljen, ovaj ritual nosi snažnu simboliku i predstavlja kritiku patrijarhalnog shvatanja braka, u kojem se od žene očekuje poslušnost i prihvatanje unaprijed određenih pravila.

Na taj način film, kroz grotesku i satiru, pokazuje koliko običaji koje smatramo normalnim mogu izgledati apsurdno kada se sagledaju iz drugačije perspektive.

Ljubav bez nametnutih uloga

U središtu priče ipak ostaje odnos između usamljene žene i njenog neobičnog partnera.

Čovjek od pruća ne pokušava da dominira, ne nameće joj pravila niti očekuje da se ona mijenja kako bi zadovoljila njegove potrebe. Naprotiv, pažljiv je, spreman da sasluša, pomogne i pruži podršku.

Njegova privrženost nije predstavljena kao slabost, već kao prirodan izraz ljubavi i poštovanja.

Upravo kroz takav odnos film postavlja pitanje zbog čega savremeno društvo toliko insistira na podjeli muških i ženskih uloga, umjesto na međusobnom razumijevanju, ravnopravnosti i slobodi izbora.

Istovremeno, reakcije mještana otkrivaju koliko zajednica može biti neprijateljski nastrojena prema svemu što odstupa od ustaljenih obrazaca. Ono što ne razumiju, stanovnici sela često doživljavaju kao prijetnju, umjesto kao priliku da preispitaju sopstvena uvjerenja.

Priča o prihvatanju različitosti

Iza neobičnog zapleta i komičnih situacija krije se univerzalna potreba svakog čovjeka – da bude voljen, prihvaćen i slobodan da bude ono što jeste.

„Wicker“ podsjeća da usamljenost, potreba za bliskošću i želja za pripadanjem ne poznaju društvene granice, ali i da sreća ne mora uvijek izgledati onako kako je zamišlja većina.

Uprkos oštroj kritici tradicionalnih obrazaca ponašanja, film ne gubi toplinu niti razumijevanje za ljudske slabosti. Njegovi likovi su nesavršeni, ponekad smiješni i kontradiktorni, ali upravo zbog toga djeluju blisko i prepoznatljivo.

„Wicker“ je, u svojoj suštini, priča o pravu na različitost i ljubavi koja ne mora da se uklapa u unaprijed određene kalupe. Kroz spoj fantazije, satire i emotivne priče, film nas podsjeća da najveći problem često nije ono što je drugačije, već naša nespremnost da to prihvatimo.

A možda je njegova najvažnija poruka upravo to da čovječnost ne određuje ono od čega smo napravljeni, već način na koji se odnosimo prema drugima.

zenskiportal.me