Ponekad me pitaju šta je to što zaista ostavlja trag – talenat, trud ili možda samo dobra pozicija u pravom trenutku. Iskreno, vjerujem da je odgovor dublji od onoga što se na prvi pogled čini.
Nisam od onih koji jure reflektore, ali me oduvijek privlači ono što traje, što gradi, što vrijedi. Ako vas zanima zašto vjerujem u put integriteta, dugoročnih odnosa i autentičnog doprinosa – nastavite da čitate.
Odmah da razbijem iluzije. Nažalost, nisu to uvijek kvaliteti poput znanja, integriteta i odgovornosti. Nekad je u pitanju čista taktika jer organizacione dinamike nisu uvijek pravedne.
Ali, znajte, postoji razlika između onih koji bljesnu i onih koji traju.
Ljudi koji biraju put integriteta, saradnje i zajedničkog rasta – možda ne budu prvi na fotografiji, možda reflektori nisu na njima, ali su oni kojima se kolege vraćaju. To su oni koji ostavljaju uticaj, a ne samo utisak.
Svjedoci smo da oni koji se trude da budu nečiji „omiljeni“, da budu uvijek tu, uvijek od koristi, često s vremenom izgube sebe. U toj neprekidnoj potrebi da se dokažu kroz tuđe oči, zaborave granice, autentičnost i svrhu zbog koje su uopšte krenuli tim putem.
Favorizovanje je nekad ogledalo nečije unutrašnje nesigurnosti, potreba da se bude viđen po svaku cijenu.
Sa somatske strane gledano – tijelo zna. Zna kada radimo iz poriva da pripadamo i zna kada radimo iz poriva da doprinesemo. Upravo zato vjerujem u dugoročne strategije – profesiju, znanje, integritet, razmjenu i podršku, u vjerodostojnost koja ne traži prostor, već ga stvara.
Ako ste nekad osjetili da vas „preskaču“, ne znači da ne vrijedite. Možda samo ne igrate istu igru. Budite strpljivi. Pravi put ima svoju težinu i svoju dubinu. Sve dođe na svoje.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a
