Često se pitam šta zapravo pravi razliku između onih koji vode i onih koji čekaju. Iznova dolazim do istog zaključka – snaga je u malim, ali odlučnim koracima koje pravimo bez poziva.
U ovom članku dijelim razmišljanje o inicijativi – o tihoj, ali moćnoj energiji koja pokreće i nas i one oko nas. Ako ste se ikada pitali kako ostaviti trag, možda je odgovor upravo u tome da vi budete ti koji se prvi pokrenu.
Vjerovatno ste već primijetili:
Neki ljudi preuzimaju inicijativu. Javljaju se prvi. Organizuju. Prate stvari do kraja. Ne čekaju da ih neko zamoli – jednostavno djeluju. U prijateljstvima, na poslu, u vezama oni su ti koji donose energiju.
A onda su tu i oni drugi. Njima je stalo, ali ne prave prvi korak. Čekaju da budu pozvani. Čekaju jasnoću, dozvolu, pravac. Pretpostavljaju da će neko drugi to riješiti.
Razlika je suptilna, ali snažna.
Oni koji preuzimaju inicijativu oblikuju svoj život i često živote ljudi oko sebe.
Oni koji posmatraju iz pozadine reaguju, prate, prilagođavaju se, ali rijetko vode.
To se stalno vidi i u biznisu:
- Članovi tima koji rješavaju probleme prije nego što im budu delegirani.
- Lideri koji reaguju prije nego što napetost preraste u sukob.
- Kolege koje stvaraju prilike, umjesto da ih čekaju.
I u privatnom životu:
- Prijatelj koji se sjeti.
- Prijatelj koji organizuje.
- Osoba koja iznenadi druge, ne zato što mora, već zato što joj je stalo.
Koja je korist od toga da vi budete ti koji se prvi pokrenu?
- Ljudi vam vjeruju jer ste dosljedni i proaktivani.
- Gradite jače odnose jer se ljudi osjećaju viđeno i cijenjeno.
- Izdvajate se jer ne čekate da život dođe – vi idete ka njemu.
Ako želite da to vježbate, pokušajte ovo:
- Ne čekajte poziv – vi pozovite.
- Ne čekajte dozvolu – ponudite ideju.
- Ne pretpostavljajte da se drugi sjete – vi se javite prvi.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a
