Foto: Instagram
Osvrnite se oko sebe. Bilo da ste u gradskom prevozu, šetate ulicom ili sjedite u kafiću, svuda primjećujete isto — svi su na telefonima. Pognutih glava, ignorišemo ono što se dešava ispred nas i ljude sa kojima zapravo provodimo vrijeme.
Umjetnik i fotograf Erik Pikersgil odlučio je da napravi seriju fotografija kako bi prikazao kako zaista izgledamo u tim trenucima, a rezultat je snažan i uznemirujuće autentičan.
Na ideju za projekat “Removed“ došao je prije nekoliko godina, tokom umjetničke rezidencije u sjevernom dijelu države Njujork. Jednog jutra, dok je sjedio u kafiću, pored njega je doručkovala porodica.
“Bile su tu dvije devojčice i njihov otac, svi su gledali u svoje uređaje i nisu razgovarali. Majka nije imala telefon u ruci — samo je gledala kroz prozor, potpuno izolovana, iako je bila na dohvat ruke najvažnijim ljudima u svom životu“, ispričao je Pikersgil, navodi Bizlife.
“Bio je to veoma snažan trenutak.“
Nakon tog iskustva, odlučio je da bude prisutniji u svakodnevici. Ipak, samo tri večeri po povratku kući, zaspao je s telefonom u ruci i probudio se kada mu je ispao na pod.
“Pogledao sam svoj prazan dlan, koji je još uvijek bio u obliku kao da držim uređaj“, rekao je.
Tada je tačno znao kako želi da zabilježi ono što je osjetio posmatrajući porodicu u kafiću — fotografije ljudi koji izgledaju kao da gledaju u svoje uređaje, ali u rukama nemaju ništa.
Njegov rad predstavlja priču o prekinutim, blokiranim i zamrznutim odnosima. To je naracija o onome što ostaje – prazne ruke i prazni pogledi, koje vjerovatno nosimo tokom dana, bez obzira na to ko ili šta se nalazi oko nas.
Izvor: CDM
