foto: imdb
Ako ste odrastali uz crtaće na televiziji tokom osamdesetih i devedesetih, velika je šansa da ste gledali crtani film „Čudesnu šumu“.
Možda se danas najčešće predstavlja kao prvi hrvatski dugometražni animirani film, ali kada je nastala, „Čudesna šuma“ bila je jugoslovenski film napravljen u Zagrebu, u tadašnjoj SFRJ, uz američkog koproducenta, i namjenjen publici koja nije razmišljala o granicama koje će nekoliko godina kasnije potpuno promeniti prostor na kojem je film nastao.
Film Milana Blažekovića premijerno je stigao 1986. godine i ove godine puni 40 godina. Bio je to veliki produkcijski poduhvat za tadašnju domaću animaciju: dugometražni crtani film napravljen prema priči Sunčane Škrinjarić, u produkciji zagrebačkog Croatia Filma i uz američku kompaniju Fantasy Forest Films iz Njujorka.
Iza svega je stajala ambicija da se napravi nešto što jugoslovenska animacija do tada uglavnom nije radila. Zagrebačka škola crtanog filma već je imala svjetsku reputaciju zahvaljujući kratkometražnim filmovima, ali dugometražna animacija bila je mnogo komplikovaniji i skuplji posao. Upravo zato je „Čudesna šuma“ predstavljala svojevrsni iskorak.
Od Zagrebačke škole do velikog crtanog filma
Režiser Milan Blažeković već je imao ozbiljno iskustvo u animaciji. Još kao srednjoškolac objavljivao je karikature, a od kraja pedesetih radio je u Studiju za crtani film Zagreb filma, gde je prošao put od fazera i crtača do animatora i reditelja. Radio je i na čuvenom „Profesoru Baltazaru“, a kasnije je odlučio da se oproba u formatu koji je zahtevao potpuno drugačiji pristup.
Za razliku od eksperimentalnog i prepoznatljivo modernističkog stila Zagrebačke škole, Blažeković se u dugometražnim filmovima okrenuo tradicionalnijoj animaciji i antropomorfnim životinjskim likovima, uz uticaj Diznijeve škole. „Čudesna šuma“ tako izgleda drugačije od onoga što obično povezujemo sa jugoslovenskom animacijom, ali je istovremeno nastala iz iste zagrebačke animatorske tradicije.
Priča je nastala prema originalnoj priči Sunčane Škrinjarić. Na filmu su, pored Blažekovića, radili Doro Vlado Hreljanović, Fred P. Sharkey i drugi članovi ekipe, dok su muziku radili Denis Leogrande i Arsen Dedić.
Slikar koji je ušao u čudesnu šumu
Priča počinje slikarom Paletom koji zaspi ispod čarobnog stabla. Kada se probudi, shvata da je dobio neobičnu moć, može da razgovara sa životinjama, a njegov kist postaje čarobni alat.
U šumi upoznaje njene stanovnike, među kojima su dabar Oštrozub, medved Mate, lisica Lili i ježevi Do, Re i Mi. Problem nastaje zato što šumom vlada zli Kaktus Car, koji saznaje za proročanstvo prema kojem bi upravo čovek mogao da okonča njegovu vladavinu.
Kaktus Car zato šalje čarobnjaka Štapića da pronađe Paletu, ali se plan komplikuje kada Štapić odluči da stane na stranu slikara i životinja.
Na kraju se ispostavlja da problem nije baš toliko jednostavan koliko se u početku činilo. Paleta shvata da Kaktus Car nije zao samo zato što je zao, već zato što nikada nije procvetao. Umesto klasičnog uništavanja negativca, priča pokušava da ga promeni.
Ispod svih čarobnih kistova, životinja i pesmica nalazi se priča o prirodi, zajedništvu i ideji da se zlo ne mora uvek pobediti još većim nasiljem.
Jugoslavija, Amerika i neobičan put do publike
„Čudesna šuma“ nije bila samo domaći projekat. Croatia Film je ušao u koprodukciju sa američkom kompanijom Fantasy Forest Films, osnovanom upravo za ovaj projekat. Ideja je bila da film ima šansu i na američkom tržištu.
Ali tu stvari nisu prošle baš onako kako su producenti verovatno želeli.
Prema tekstu filmskog kritičara Damira Radića, američki partner nije uspeo da film plasira u američke bioskope. Za tamošnje tržište animacija i priča „Čudesne šume“ delovale su pomalo staromodno, pa je film u Americi završio na televiziji, uključujući HBO, a kasnije i na VHS-u.
Kod kuće je, međutim, priča bila potpuno drugačija.
Film je postao jedan od prepoznatljivih dugometražnih crtanih filmova svog vremena i gledao se širom prostora bivše Jugoslavije. Danas se upravo zbog toga često govori o njegovom jugoslovenskom nasleđu – iako će ga savremeni katalozi, sasvim očekivano, najčešće voditi kao hrvatski film.
„Čudesna šuma“ nije ostala usamljena.
Godine 1990. Milan Blažeković i Croatia Film napravili su „Čarobnjakov šešir“, ponovo u saradnji sa američkom kompanijom Fantasy Forest. Bio je to nastavak priče koja je već imala svoju publiku.
A upravo je zanimljivo pogledati ta dva filma danas.
Prvi je nastao u Jugoslaviji, u potpuno drugačijem političkom, kulturnom i filmskom sistemu. Drugi je već nastajao u trenutku kada se ta država raspadala. Ipak, oba su ostala deo detinjstva generacija koje su crtane filmove gledale na televiziji, kasnije na VHS kasetama i u vreme kada nije bilo potrebno birati da li je neki crtani „hrvatski“, „srpski“ ili „jugoslovenski“.
Bio je jednostavno – naš crtani film.
I zato „Čudesna šuma“, 40 godina kasnije, nije zanimljiva samo kao prvi hrvatski dugometražni crtani film. Mnogo je zanimljivija kao jedan od proizvoda jugoslovenske popularne kulture koji je preživeo raspad zemlje i ostao u sećanju publike širom bivše Jugoslavije.
Izvor: Citymagazine.rs
