Često se nađem u situaciji da kažem „da“ iako zapravo želim reći „ne“. U tom trenutku to može izgledati kao najlakši izlaz, ali dugoročno nas vodi do iscrpljenosti i gubitka granica koje su ključne za naše mentalno zdravlje.
U ovom newsletteru dijelim s vama važnost umijeća reći „ne“ i kako to može postati čin samopoštovanja koji štiti našu energiju, prioritete i unutrašnji mir. U nastavku saznajte kako da postavite granice bez osjećaja krivice i kada to postaje nužno za lični rast.
Koliko ste puta rekli „da“ iako ste zapravo željeli da kažete „ne“?
Činimo to stalno – zarad mira, iz pristojnosti ili da bismo izbjegli sukob. Ali evo šta sam naučila: fleksibilnost je dar samo kada je obostrana. Ako se previše prilagođavamo ljudima koji ne uzvraćaju ili ne poštuju naše granice, to nas kad-tad košta. Na kraju nas to iscrpljuje.
Često nam je teško da kažemo „ne“ jer se plašimo:
- Konflikta,
- Razočaravanja drugih,
- Da nas vide kao teške osobe.
Ali reći „ne“ je čin samopoštovanja. Tako štitimo mentalno zdravlje, energiju i prioritete.
Kada svemu kažemo „da“, rizikujemo:
- Spuštanje sopstvenih standarda i vrijednosti,
- Osjećaj iscrpljenosti,
- Rasipanje energije koja bi se mogla iskoristiti na druge načine.
Kako reći NE (bez osjećaja krivice)
Ako vam je neprijatno da kažete „ne“, evo nekoliko načina da to olakšate:
- Prije nego što pristanete na nešto, zapitajte se: „Da li zaista želim ovo da uradim? Da li je ovo u skladu sa mojim vrijednostima i energijom?”
- Nikome ne dugujete duga objašnjenja. Dovoljno je ljubazno „Ne mogu se posvetiti ovome sada“.
- Jasno „Neću to moći da uradim“ bolje je od neodlučnog „Možda“.
Postavljanje granica može biti teško i nepopularno, ali ponekad je neophodno za mentalno zdravlje i lični rast. Reći NE ne znači da ste neljubazni, već da poštujete sebe i dajete prioritet onome što je zaista važno.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, ACC,
Osnivačica Balance to Business-a
