Nastala iz dječije igre riječima i jednog ćiriličnog zapisa, Jubav je danas simbol slobode, kreativnosti i ideje da se najljepše stvari rađaju onda kada ih ne planiramo. Kana i njena mama Ema stvaraju priču koja za njih nije brend, već spontana, nježna i autentična ljubavna igra, već ljubav koja je stvorila Jubav.
Jubav ne vole da zoveu brendom, iako ga sada već mnogi tako doživljavaju. Jubav je jedna spontana, kreativna ljubavna priča, nastala kada su jednog dana, tada petogodišnja kćerkica Kana i njena mama, vježbale pisanje, kao mala priprema za školu. Mama je diktirala riječi, a Kana je pisala. Među brojnim riječima i rečenicama, mama je izdiktirala i riječ ljubav. Kana je, kao i mnoga djeca u tom uzrastu, Lj izgovarala kao J, ali mama nije mogla ni da pretpostavi da se LJ neće naći ni na papiru. Kana je napisala Јубав. I tako je nastao onaj originalni, šontavi, ćirilični ispis, u koji se mama odmah zaljubila. Kako na Arhitektonskom fakultetu Ema predaje grafiku, ispis joj je izgledao tipografski veoma originalno, i zabavno, pa ga je fotografisala da ostane za uspomenu. Pola godine kasnije, uoči novogodišnjih praznika, sjetila se ispisa, i odlučila da ga sito print tehnikom, uradi na majicama i pokloni sestrama i prijateljicama za spavanje. Tako bi sjećanje na jednu malu govornu manu, za koju je znala da će se u školi ubrzo korigovati, isto kao i rukopis, zauvijek sačuvala kao uspomenu. Svi koji su tada vidjeli ЈУБАВ majice, su se potpuno zaljubili u ideju. Tako je jedna mala jubavna priča, na nagovor prijatelja, stigla do instagrama, a onda je puno ljudi poželjelo da je ima… Tako se pokrenula lavina jubavi.
Najprije je nastala bijela pamučna majica, koja je bila predviđena za spavanje, i to samo za poklon dragim ljudima. Izrađeno je prvih 15 komada. Kani je bilo jako zabavno da nešto što je ona napisala, vidi na majicama. Tako važna i srećna poklonila je drugaricama prve jubav primjerke. Tada se nije moglo ni pretpostaviti da će jubav stići do skoro svih meridijana na svijetu.
Za izradu jubav ispisa na majicama i čarapicama odabrali su sito print tehniku, a ne običnu štampu. Proces izrađuju kod divnih drugara u njihovoj radionici u Nikšiću. Na kapama se radi našivanje, a na kačketima digitalni vez. Kana je sada već velika curica, i sada aktivno učestvuje u dizajniranju novih proizvoda… Nacrtala je haljinice za ljeto i marame za pse, jer kao ljubiteljka životinja, smatra da jedna cijela jubav kolekcija treba biti namijenjena psima i macama. Kana je takođe veoma orijentisana ka ekološkim idejama, i već je mali borac za zeleni grad, tako da je ideja o cegerima jubav, takođe nastala na njen predlog. Realizovan je u saradnji sa drugarima iz brenda Cegerica.
Jubav danas postoji kroz konkretne predmete – majice, čarape, cegere, kape, bodiće za bebe… Ema je Jubav razumjela kao Kaninu priču, a ne svoju. Dok ne poraste, i sama počne voditi cio koncept, ona je njen servis za tehničku podršku. Sav novac od Jubavi ide u njenu kasicu, za njeno školovanje. Kana je već dvije godine veoma aktivna i vrijedna tokom raspusta, kada svoje proizvode prodaje na malom preslatkom štandu koji joj je s ljubavlju, ručno napravio tata. Tako se uči da ispunjava obaveze, uči se odgovornosti, disciplini, vrednuje svoje vrijeme, trud i rad, i uči da raspolaže zarađenim džeparcem. Jedino tako može da njeguje cio koncept, i razumije ga kao svoj.
Cijela priča nas sve uči da najbolje stvari dolaze iskreno i spontano, i da sve što je na silu, i izlažirano i izrežirano, ne može da traje. Jubav su prepoznali divni ljudi, i oko jubavi se kreirala fenomenalna zajednica, i to je najbolji i najsrećniji dio cijele priče. Jubav ih je povezala sa mnogo sjajnih ljudi koji su jubav nosili po cijelom svijetu. Ne forsiraju ništa, ne tretiraju jubav kao brend… ljudi se sami javljaju, traže jubav i šire ideju svuda po svijetu. Djeci treba dati slobodu, i podsticati njihovu kreativnost. Pokazale su da male mane mogu postati super priče. Ne sputavati djecu, i dozvoliti im da njeguju svoj autentičan izraz.
Jubav – Osjećaj koji putuje svijetom
Za Kanu i njenu mamu Emu, Jubav nema slogan, već emociju. Ona se spontano pretočila u heštegove #jubavsvuda i #jubavsvima, koji za njih danas najbolje opisuju ono što Jubav jeste. Ljudi koji je nose, bez obzira na godine, pol ili profesiju, prepoznaju se po dobroj energiji i otvorenosti prema drugima. Jubav, kažu, pronalazi baš takve ljude. Najljepše potvrde te ideje su slučajni susreti, kad se dvoje nepoznatih sa Jubav majicama sretnu negdje u svijetu, fotografišu i jave s osmijehom. Upravo tako izgleda Jubav kakvu zamišljaju Kana i mama.
Izvor: Caffe Montenegro
