Zgrada Karl Marx-Hof jedna je od najdužih stambenih zgrada na svijetu i vjerovatno najpoznatiji primjer socijalne stanogradnje u Beču.
Nalazi se u Heiligenštatu, u opštini Dabling, odnosno 19. bečkom okrugu, i predstavlja pravi simbol razvoja socijalističkog Beča tokom 1920-ih i 1930-ih godina, piše PunKufer.
Sagrađena je na području na kojem se sve do 12. vijeka nalazio Dunav, i to dubok i plovan. Vremenom je tok rijeke promjenio pravac, a nivo vode se smanjio, tako da je do sredine 18. vijeka ostalo samo malo jezero.
Karl Marx-Hof izgrađen je prema projektu Karla Ena, učenika Ota Vagnera, a završen je 1930. godine, nakon samo tri godine gradnje. Istočna strana kompleksa proteže se neprekidno u dužini od čak četiri tramvajske stanice, odnosno gotovo 1.200 metara. Kompleks ima i četiri kućne adrese.

Shutterstock/Sonja Mair
Beč se, kao i drugi evropski gradovi, nakon Prvog svetskog rata suočio sa velikom stambenom krizom, prenatrpanošću i masovnom nezaposlenošću. Gradske vlasti tada na ove probleme nisu odgovorile preseljavanjem stanovništva na periferiju, već obnovom gradskog jezgra.
Ideja je bila da se radnici zadrže u blizini svojih radnih mjesta, u gusto naseljenim i dobro povezanim zajednicama, ali uz mnogo viši životni standard nego što su ga do tada imali.
Zahtjevan zadatak
Karl En dobio je zahtjevan zadatak da projektuje zgradu koja će, osim pristupačnih stanova, ponuditi i sve sadržaje neophodne za udoban život prema tadašnjim savremenim standardima. Naime, Karl Marx-Hof trebalo je da primi 5.000 stanovnika, što je više nego što danas imaju pojedini gradovi, pa je potreba za različitim sadržajima bila sasvim razumljiva.
Sa 1.382 stana površine od 30 do 60 kvadratnih metara, kao i svim neophodnim komunalnim i društvenim sadržajima – perionicama veša, javnim kupatilima, vrtićima, lekarskim ordinacijama, kafićima, poštom, bibliotekom, apotekom, veterinarskom ambulantom i stomatološkom ordinacijom – Karl Marx-Hof je do danas ostao jedan od modela za planiranje velikih stambenih kompleksa.
Izgrađeni dio kompleksa, koji prati granice parcele i podsjeća na bedem, zauzima tek nešto više od 18 odsto ukupne površine. Ostatak čine uređena dvorišta, igrališta i unutrašnje bašte. Upravo u tome leži prava vrijednost ovog arhitektonskog remek-djela – u dobroj organizaciji prostora i pažljivo osmišljenim sadržajima koji omogućavaju kvalitetan život svim stanarima.

Shutterstock/photostar72
Stanovi u Karl Marx-Hofu bili su među prvima u Beču koji su imali unutrašnji toalet, tekuću vodu i balkone. Savremenici su kompleks nazivali i Ringstraße des Proletariats (Prstenasta ulica proletarijata), aludirajući na glavnu bečku ulicu Ringštrase, koja okružuje centar Beča i zamišljena je kao svojevrsna izložba veličine i raskoši Habzburške monarhije.
Tokom Austrijskog građanskog rata 1934. godine, policija, austrijska vojska i austrofašističke paravojne jedinice bombardovale su zgradu, kao i nenaoružane stanare. Zbog ovog događaja Karl Marx-Hof postao je i simbol antifašizma.
Danas je zgrada obnovljena i još uvjek služi za stanovanje, iako mnogi prvobitni sadržaji više ne postoje ili su promenili namjenu. Tako je, na primer, zajedničko kupatilo, poznato kao Waschhaus No. 2, danas otvoreno za javnost kao muzej “Crvenog Beča” – Das Rote Wien Waschsalon.
Izvor: PunKufer