Kamerna opera „Ostrvo“ sinoć je premijerno izvedena pred podgoričkom publikom na Velikoj sceni Gradskog pozorišta, donoseći savremeno i snažno čitanje legende o Jacinti Kunić iz Perasta. Publika će još jednom imati priliku da pogleda ovo muzičko-scensko djelo večeras, 27. septembra, u 20 časova.

Priča o ženi koja čeka, pamti i traje izvan vremena dobila je u „Ostrvu“ novi scenski život. Umjesto klasičnog prepričavanja legende, opera otvara prostor za pitanja ljubavi, odsustva, čekanja, sjećanja i unutrašnje snage žene čija je priča nadživjela vijekove.
Libreto potpisuje Jelena Novak, dok su muzika i režija povjereni Ireni Popović. Djelo je napisano za tri ženska glasa, kamerni ansambl i elektroniku, a nakon prošlogodišnjeg koncertnog izvođenja sada je pred publikom u punoj scenskoj formi.
U osnovi priče nalazi se legenda o Jacinti Kunić, koja je, čekajući povratak supruga, vlasima sopstvene kose vezla goblen. Međutim, autorski pristup ne zadržava se na samoj legendi, već Jacintu posmatra kao simbol istrajnosti, pamćenja i ženskog iskustva koje se prenosi generacijama.
„Ona nije samo žena koja čeka – ona je žena koja traje“, poručila je Irena Popović, objašnjavajući da „Ostrvo“ govori o prisustvu, pamćenju i snazi ženskih priča koje su se kroz vijekove čuvale kroz vez, uspavanke, rituale i porodična sjećanja.



Posebnost opere leži i u načinu na koji je oblikovan Jacintin glas.
Na sceni ga grade tri izvođačice i tri vremenske ravni iste žene – Olivera Tičević kroz operski izraz, Dubravka Drakić kroz glumačku interpretaciju i Sofija Ivanović, koja u ulozi djevojčice predstavlja najmlađu Jacintu.
Upravo dječji glas otvara i zatvara predstavu, dajući priči dodatnu dimenziju – ideju da sjećanje nije zatvoreno u prošlosti, već da se prenosi i nastavlja.
Najmlađa članica ansambla, Sofija Ivanović, istakla je da joj ovaj projekat predstavlja dragocjeno profesionalno iskustvo i priliku da uči od starijih i iskusnijih kolega, kako u pogledu glume i operskog izraza, tako i u odnosu prema sceni i profesionalnom radu.
Sopranistkinja Olivera Tičević, koja tumači Jacintu, naglasila je da svaki novi susret sa ovim djelom donosi i novo otkrivanje lika.
Kako je kazala, Jacintina snaga za nju nije u velikim gestovima, već u tišini, uzdržanosti i istrajnosti – u sposobnosti da sačuva ono u šta vjeruje uprkos prolaznosti vremena.
Važan dio predstave čini i kamerni ansambl „Boka“, koji nije sveden na ulogu pratnje, već funkcioniše kao ravnopravni učesnik scenskog događaja i produženi glas same Jacinte.
Ansambl čine Tamara Jovanović na flauti, Nenad Jovanović na violini, Željko Ivović na violončelu, Marina Mikić na klaviru i Srđan Palačković na perkusijama, dok je za elektroniku zadužena Irena Popović.
Vizuelna struktura opere oslonjena je na svedenost i atmosferu, bez suvišnog objašnjavanja. Kostime potpisuje Lina Leković, a video Emil Petrov, dok se kroz scenu prepliću zvuk, tijelo, prostor i vrijeme.
Direktorica Gradskog pozorišta Sandra Vujović ocijenila je da „Ostrvo“ predstavlja važan korak u otvaranju Pozorišta ka novim umjetničkim formama i savremenom muzičko-scenskom izrazu.
Riječ je o drugoj premijeri Gradskog pozorišta u jesenjem dijelu sezone i projektu koji je nastao u koprodukciji Gradskog pozorišta Podgorica, Muzičkog centra Crne Gore i KotorArta.
Nakon sinoćnje premijere pred podgoričkom publikom, „Ostrvo“ će biti izvedeno i večeras, 27. septembra, u 20 časova na Velikoj sceni Gradskog pozorišta Podgorica.
Priča o Jacinti tako još jednom izlazi iz legende i vraća se pred publiku – ne kao sjećanje na jednu ženu, već kao pitanje koliko dugo mogu trajati ljubav, čekanje i glas koji odbija da bude zaboravljen.






Foto: Instagram gradskopozoristepodgorica
zenskiportal.me


