Jedna od stvari koje sam primijetila tokom godina jeste da se timovi često prilagođavaju stanju lidera mnogo prije nego što odgovore na njegovu strategiju.
Ponekad se najveći uticaj lidera ne vidi u odlukama koje donosi, već u energiji koju unosi u prostor. Ljudi često osjete naše stanje mnogo prije nego što izgovorimo ijednu riječ.
Zato me uvijek iznova fascinira koliko kultura tima nastaje iz nečega što je gotovo nevidljivo, načina na koji upravljamo sobom pod pritiskom. U nastavku dijelim zašto samoregulacija nije samo lična vještina, već jedan od najvažnijih temelja zdravog i održivog liderstva.
Lideri koji nijesu samoregulisani ne viču uvijek, ne kritikuju i ne kažu uvijek nešto pogrešno. Ponekad je dovoljno da samo uđu u prostoriju s napetošću i tim to osjeti.
To se vidi u tonu pitanja, u kratkoj poruci bez konteksta ili u tišini koja ne djeluje neutralno. Ljudi postaju oprezniji, biraju riječi i prilagođavaju se prije nego što progovore.
To je jedan od najpotcjenjenijih aspekata liderstva: nervni sistem lidera komunicira prije njegovih riječi.
Kada lider nije samoregulisan, ljudi mogu postati tiši, pretjerano se objašnjavati, izbjegavati teške teme ili čekati da vide „u kakvom je lider raspoloženju” prije nego što budu iskreni.
Vremenom, to oblikuje kulturu. Tim spolja i dalje može djelovati funkcionalno, ali ispod površine energija se troši na zaštitu umjesto na kreativnost, na upravljanje napetošću umjesto na rješavanje problema. Zato samoregulacija nije „meka vještina”. To je liderska vještina.
Za lidera koji nije samoregulisan, prvi korak nije da se pretvara da je smiren, već da primijeti stanje koje unosi u prostor. Prije nego što reaguje, pošalje poruku ili uđe na sastanak, može da zastane, udahne i zapita se: „Da li odgovaram iz jasnoće ili iz pritiska?” Ponekad je najodgovorniji liderski potez usporiti prije nego što cijeli tim počne da nosi vašu hitnost.
Samoregulacija ne znači biti smiren sve vrijeme. Ona znači primijetiti šta se dešava u vama prije nego što to nesvjesno prenesete na druge.
Lider koji nije samoregulisan često:
- Stvara hitnost kada stvarne hitnosti nema
- Teško prima neprijatne ili zahtjevne informacije
- Koristi kontrolu da bi se osjećao sigurno
- Komunicira nedosljedno
- Pod pritiskom postaje oštar, hladan, užurban ili povučen
Važno je jasno reći: nije posao tima da nosi nervni sistem lidera.
Kada članovi tima primijete da lider nije samoregulisan, cilj nije da ga dijagnostikuju ili popravljaju. Cilj je da ostanu povezani sa sobom.
Mogu da:
- Primijete da li je riječ o trenutku ili o ponavljajućem obrascu
- Zastanu prije nego što reaguju
- Zatraže jasnoću umjesto da nagađaju
- Uspore tempo bez napadanja osobe
- Postave granice tamo gdje je potrebno
Ponekad članovi tima mogu reći nešto poput: „Želim da budem siguran/sigurna da sam dobro razumio/razumjela prije nego što nastavimo.”
Jedan trenutak gubitka samoregulacije je ljudski, ali ponavljajući obrazac straha, kažnjavanja ili kontrole je nešto drugo. Liderstvo zahtijeva odgovornost ne samo za rezultate, već i za energiju koju unosimo u prostore koje vodimo.
Zapamtite: lider koji nije samoregulisan stvara nevidljiv pritisak, a samoregulisan lider stvara nevidljivu sigurnost.
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
