Kažu da je neformalno obrazovanje jednako važno kao i formalno — i zaista jeste tako.
Koliko god da smo zadovoljni znanjem koje smo stekli na fakultetu ili u školi, jednako je važno prisustvovati radionicama, seminarima, treninzima i drugim događajima ovog tipa.
Iako se možda čini da se na svakom takvom događaju ponavljaju iste stvari, ipak se uvijek može čuti nešto novo, nešto što do tada nijesmo znali ili nijesmo posmatrali iz tog ugla.
Kao osobe sa invaliditetom i osobe s teškoćama u razvoju, moramo biti upoznati sa svojim pravima, mogućnostima i mehanizmima podrške koji nam stoje na raspolaganju. Upravo te informacije najčešće i najviše dobijamo na događajima koje organizuju nevladine organizacije u okviru svojih projekata.
Iako se nevladine organizacije zaista trude da organizuju kvalitetne radionice, seminare i treninge, u praksi se često dešava da je mali broj osoba sa invaliditetom zainteresovan da prisustvuje takvim događajima.
Milijana Ćirković, predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore, govoreći o važnosti ovakvih seminara, izjavila je:
„Ove vrste seminara ne znače samo licima sa invaliditetom, već i institucijama, nevladinom sektoru, državnim institucijama, kao i političkim partijama koje su bile uključene u ovaj seminar.”
Ona je takođe napomenula da je izuzetno važna međusektorska saradnja svih relevantnih subjekata, kako bi se podigao nivo svijesti o značaju unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u našoj državi.
Srđan Perić, predsjednik Pokreta Preokret, istakao je da je značaj ovakvih skupova višeslojan.
„Prvo, važno je da se o samoj temi razgovara iz različitih uglova, jer se na taj način dobijaju inputi za buduće javne politike — šta je to što bi trebalo mijenjati. Razmjena informacija je vrlo dragocjena i značajna, a za mene kao političara predstavlja važan uvid u to šta je stvarni problem. Takođe, pruža mi mogućnost da sagledam da li postoji razlika između onoga što ja mislim da je problem i onoga što je u realnosti problem. Ako je ta razlika značajna, znači da negdje griješim. S druge strane, ovakvi skupovi su prilika da se korigujete i da nešto naučite. Svakako, svi komplimenti za organizaciju skupa i zahvalnost za poziv.
Kada je u pitanju tema participacije o kojoj smo danas govorili, ona se svodi na jednu nužnost — da bi se zajednica integrisala, mora da ima podsticaje s obje strane: i od političkog sistema da uključuje građane, ali i od samih građana da žele da mijenjaju politiku. Samo tako možemo doći do političara koje možemo kontrolisati, jer ako ih ne kontrolišemo, svako je sklon nekoj vrsti samovolje. Zato je veoma važno snažiti uticaj participacije. Čovjek koji učestvuje i daje svoj doprinos ne dozvoljava da se njegov stav omalovažava. Upravo tada nastaje pravo osnaživanje, u trenutku kada se društvo zaista zaokružuje na najboljoj mogućoj osnovi — na osnovi uvažavanja ljudskog dostojanstva.”
Jedan od učesnika seminara podsjetio je na to da osobe sa invaliditetom čine između 10 i 11 odsto ukupnog stanovništva, što svakako nije mali broj.
„Hvala na mogućnosti da dam svoj odgovor. Mislim da je značaj ovakvih seminara izuzetno važan i da postoji obostrani interes — kako političkih partija, tako i samih osoba sa invaliditetom. Tema je posebno značajna u kontekstu evropskih integracija koje će se, vjerujem, uskoro pozitivno privesti kraju na korist Crne Gore.
Postoji još uvijek prostor za međusobnu interakciju između političkih partija i osoba sa invaliditetom, u cilju boljeg razumijevanja i omogućavanja osobama sa invaliditetom da iskažu onu stranu svoje ličnosti koja je zainteresovana za učešće u javnom i političkom životu.
S tim u vezi, vjerujem da ovakvi seminari, interaktivna druženja i komunikacija mogu biti od koristi i osobama sa invaliditetom i političkim partijama. Ne treba nikada zaboraviti da, prema procjenama, osobe sa invaliditetom čine između 10 i 11 odsto ukupnog stanovništva, što je veoma značajan procenat u izbornom, odnosno glasačkom tijelu Crne Gore.”
Osobe sa invaliditetom trebalo bi u većoj mjeri da se prijavljuju za radionice, seminare, treninge i druge događaje ovog tipa. Istovremeno, predstavnici institucija treba da posvete više pažnje unapređenju položaja osoba sa invaliditetom i da aktivnije učestvuju u ovakvim događajima.
Samo kroz znanje, razmjenu iskustava i međusobnu saradnju moguće je graditi društvo u kojem osobe sa invaliditetom nijesu samo tema razgovora, već ravnopravni učesnici u donošenju odluka koje se tiču njihovog života.
Projekat „Vidljivi, a ne nevidljivi“, kofinansiran od strane Ministarstva kulture i medija, stavlja u fokus glasove učenika koji traže jednake uslove, a ne sažaljenje.
Autorka: Katarina Cerović/zenskiportal.me
