Ponekad nas jedno pitanje zaustavi dublje nego što očekujem, ne zbog odgovora koji nemamo, već zbog istine koju nosimo. Upravo iz tog prostora između iskustva i unutrašnjeg osjećaja nastaje ova priča koju želim da podijelim s vama.
Dok posmatram svijet kapitala, odluka i liderstva, sve jasnije uviđam koliko je nevidljivo stanje iz kojeg djelujemo zapravo presudno. U nastavku vas vodim kroz razmišljanje koje spaja ekonomiju i unutrašnju stabilnost jer vjerujem da se upravo tu danas odlučuje više nego ikad prije.
Iako sam u ekonomiji više od 30 godina, a uz to i somatski i leadership kouč, ponekad me i dalje pitaju gdje sam „više“. Jednom prilikom, jedan poznati bankar me pitao da mogu da biram između te dvije pozicije šta bih izabrala? Moj odgovor je bio: „Možete li vi funkcionisati bez gornjeg ili donjeg dijela tijela?“
Za mene je to jedno. Nerazdvojno.
Za ovaj tekst inspirisao me govor Ričarda Atiasa na Adria Future Summitu u Tivtu i dao mi povod da stvari sagledam iz obje perspektive koje živim svaki dan: ekonomske i koučing.
Dok je govorio o kapitalu, investicijama i novim tokovima, ja sam razmišljala o nečemu što često ostaje neizgovoreno: u kakvom stanju lideri donose odluke?
Danas, čini mi se da veliki dio evropskog liderstva djeluje iz opreza, iz potrebe da sve bude jasno, sigurno i provjereno prije nego što se napravi potez.
To u praksi znači:
- sporije odluke
- odlaganje
- izbjegavanje rizika
- preuzimanje manje odgovornosti u ključnim trenucima
U somatici, to bismo nazvali freeze. I važno je reći da to nije slabost već obrazac koji je Evropi dugo donosio stabilnost. Ipak u današnjem vremenu brzih promjena, to može postati ograničenje.
Kapital to vrlo jasno osjeti jer ne ide se samo tamo gdje su “dobri uslovi”, već tamo gdje postoji:
- jasnoća
- pravac
- osjećaj sigurnosti u odlučivanju
Zato danas vidimo više brzine i odlučnosti vidimo u nekim drugim zemljama, dok Evropska unija često djeluje opreznije.
Iz mog iskustva, i u bankarstvu i u radu sa ljudima, tu dolazimo do suštine: ekonomija često reflektuje stanje liderstva. Kada lider nema unutrašnju stabilnost, odluke se odlažu, prilike prolaze, a energija stagnira. Upravo zbog toga vjerujem da je danas možda važnije nego ikad raditi na tom unutrašnjem kapacitetu lidera.
Za Crnu Goru i uopšte naš region, ovo je velika prilika. Manji sistemi mogu biti brži ali samo ako liderstvo ima unutrašnju stabilnost da tu brzinu iznese.
Na kraju, vraćam se na početak.
Ne radi se o izboru između bankarstva i koučinga kao što se ne radi ni o izboru između racionalnog i intuitivnog. Radi se o integraciji jer tek kada povežemo znanje i stanje možemo voditi na način koji donosi i sigurnost i iskorak. Upravo sposobnost da budemo stabilni iznutra dok djelujemo odlučno spolja postaje možda najvažnija liderska vještina današnjice.
I možda je pravo pitanje za svakog od nas: iz kog mjesta danas vodimo – iz straha ili iz stabilnosti?
Do sljedećeg čitanja,
Jelena Vuletić, PCC,
Osnivačica Balance to Business-a
