| Razmišljam o tome koliko lako ohrabrujemo ljude koji su daleko od nas, dok oni koji su dio našeg svakodnevnog života često dobijaju mnogo manje priznanja. Kolega. Komšija. Neko koga viđamo skoro svakog dana. Nekako je lakše pohvaliti one koji nijesu dio našeg uobičajenog svijeta. Zašto se to dešava?Kada nekoga ne poznajemo dobro, lako je da u njemu vidimo najbolju verziju sebe. Podržati nekoga ko nam je blizu znači vidjeti ga onakvim kakav stvarno jeste i dopustiti njemu da vidi nas.Ponekad mislimo da će nam udaljene veze otvoriti nova vrata, pa nam se čini da je bezbjednije ili korisnije njih podržati.Ljude koji su daleko često doživljavamo kao uspješnije ili samouvjerenije od nas. Šta možemo da uradimo?Počnimo tako što ćemo primijetiti ljude oko sebe – njihov trud, njihov napredak, male korake koje prave. Jedno jednostavno priznanje može da znači mnogo.Divno je pružati podršku izdaleka, ali ona koja dolazi odavde, iz blizine, može stvoriti pravu i trajnu promjenu. Ona gradi povjerenje, jača odnose i podsjeća nas da vrijednost postoji upravo tu gdje jesmo.Ponekad je dovoljno samo reći nekome pored sebe: Vidim šta radiš. Tu sam da te podržim. Snaga podrške je u malim stvarima – u trenucima kada primijetimo one koji su blizu. Do sljedećeg čitanja,Jelena Vuletić, Osnivačica Balance to Business-a |
 |
