Iz malog sela Ograđenica, nadomak Pljevalja, dolazi priča koja nadahnjuje i podsjeća da prepreke postoje samo ako im damo da nas zaustave. Glavni junak te priče je Radovan Džuver – slabovidi mladić, ali s pogledom na svijet koji seže mnogo dalje od granica koje mu je priroda postavila.
Radovan je odrastao u miru planinskog sela, gdje se tišina često čuje glasnije od riječi. No, iz te tišine izrastao je njegov dar – glas prodoran, jak, pun emocije i istine. Glas koji zaustavlja i osvaja, ostavljajući utisak na svakoga ko ga čuje.
U inkluzivnoj pozorišnoj predstavi „Misli u tišini“, Radovan izvodi pjesmu „Dal’ me ima“, koju je napisala Nada Matović, a muziku komponovala Irena Dragović Popović. Njegova interpretacija ne ostavlja ravnodušnim – svaka nota kao da razbija zidove tišine i pokazuje koliko umjetnost može da bude most između svjetova.
Ove godine Radovan je započeo i novo poglavlje svog života – upisao je Fakultet političkih nauka, smjer medijske studije i novinarstvo, odlučan da pronađe svoj put ka mikrofonu. Njegov san je da postane radijski voditelj – da svojim snažnim glasom, koji već sada osvaja pozornicu, uđe u domove i srca ljudi. A možda, kaže uz osmijeh, jednog dana i da postane pjevač.
Na pitanje kako se nosi sa izazovima koje nosi slabovidost, Radovan mirno odgovara: „Ja samo ne vidim.“ I upravo u toj jednostavnoj rečenici leži njegova snaga – ne žali se, ne traži opravdanja, već ide naprijed, oslanjajući se na ono što ima, a ne na ono što mu nedostaje.
Radovan je primjer da snovi nisu vezani za vid, već za viziju. On vidi dalje nego mnogi koji se oslanjaju na savršen vid – vidi priliku u svakom izazovu i vjeruje da glas može biti svjetlost u tuđem danu.
Njegova priča je podsjetnik da talenti iz malih mjesta mogu odjeknuti daleko, i da tišina može postati najljepša melodija kada je ispuni srce puno hrabrosti i želje da se izrazi.
zenskiportal.me
