Foto: Shutterstock
Ovaj stil potiče bliskost i slobodu, ali često izbjegava postavljanje granica. Popustljivo roditeljstvo, u psihološkoj literaturi poznato kao permissive parenting (popustljivi odgoj), definiše se kao roditeljski stil koji karakteriziraju visok nivo topline i podrške, nizak nivo kontrole i zahtjevnosti i izbjegavanje postavljanja čvrstih pravila i dosljednog disciplinovanja.
Ovaj stil prvi je identifikovala psihologinja Diana Baumrind u 1960-ima, a dodatno su ga razradili Maccoby i Martin. Prema Baumrind, popustljivi roditelji dopuštaju djeci znatnu autonomiju, čak i u situacijama gdje bi nadzor bio poželjan.
Popustljivi roditelji često nastoje pružiti djeci emocionalnu sigurnost i prihvatanje. Djeca iz takvih porodica mogu imati razvijeniju emocionalnu ekspresiju, viši nivo samopouzdanja i snažniju vezu s roditeljima.
Roditelji ovog tipa često biraju dijalog umjesto kazne i osluškuju djetetove potrebe u svakodnevnim situacijama.
Međutim, popustljivi odgoj nosi i značajne rizike. Djeca koja odrastaju u okolini s malo granica mogu imati problema sa samoregulacijom i impulzivnošću, poštivanjem autoriteta, akademskim uspjehom te rizičnim ponašanjem u adolescenciji.
Popustljivo roditeljstvo povezano je s povećanim rizikom od korištenja psihoaktivnih supstanci, antisocijalnog ponašanja te lošijim rezultatima u obrazovanju.
Najviše pozitivnih ishoda za dijete pokazuje tzv. autoritativno roditeljstvo, stil koji kombinuje emocionalnu toplinu s jasno postavljenim granicama i očekivanjima. Djeca iz tih porodica češće razvijaju emocionalnu otpornost, akademsku uspješnost, socijalne vještine i unutarnju disciplinu.
Popustljivo roditeljstvo nosi važne vrijednosti: prihvatanje, razumijevanje, toplinu. Bez granica, djeca mogu postati nesigurna, impulsivna i nespremna za izazove stvarnog svijeta. Stručnjaci preporučuju: ne birajte između ljubavi i strukture, birajte oboje.
Djeci nisu potrebni samo prijatelji. Potrebni su im roditelji, s empatijom, ali i sposobnošću da pokazuju pravi put.
izvor: klix
