Na porodičnom imanju u selu Podglavice, nedaleko od Spuža, četvoročlana porodica Raspopović, Nebojša i Slađana i njihova dva sina, stariji Rako i mlađi Marko, vrijednim radom stvorili su pravu malu fabriku prirodnih, cijeđenih sokova. Bez radnog vremena, sa puno truda i ljubavi oni proizvode „Ramar“ sokove bez emulgatora, šećera i konzervanasa i uspješno ih plasiraju na crnogorsko tržište. Kako kažu kupci, ali i trgovci, kvalitet se prepoznaje.
Sve je počelo iz potrebe da se nađe način za plasiranje voća koje su ubirali na imanju u selu Podglavice gdje duže od 30 godina imaju voćnjak. Godinama, kako sami kažu, nijesu mogli da nađu način da prodaju viškove, pa je njihov trud i rad propadao.
Početak je, kako kažu, bio težak. Ipak, nije ih obeshrabrio. „Prve godine, kada smo podigli kredit i kupili mašine, 2017., nije bilo roda. Te godine nigdje po Bjelopavlićima ništa od voća, samo smo sa sjevera ugrabili par tona. Već 2018. bila je rodna godina, baš dobra. Kad bismo mi poklekli i zabrinuli se kako će biti, djeca su bila tu, vesele prirode, trgnuli bi nas i moralo se ići dalje”, prisjeća se početaka Nebojša Raspopović. Jedna od radnji zdrave hrane “Vodenica”, prepoznala je kvalitet, trud i rad ove porodice, pa je njihove proizvode ponudila svojim kupcima. Nakon toga, pojedini marketi i restorani prepoznali su dobar proizvod i uvrstili ga u ponudu. “Niko se ne odlučuje da vaš proizvod samo ubaci u ponudu, jer mu vi kažete da je to prirodno i bez emulgatora. Treba da imate dobru preporuku i kvalitet. Mi za naše sokove imamo sertifikate, a postoje deklaracije u kojima sve piše”, objašnjava Raspopović.
Sokovi koje proizvodi porodica Raspopović nemaju nikakvih dodataka, ne sipa se šećer, nema konzervanasa ni emulgatora. To je samljeveno voće, cijeđeno i pasterizovano na 83-84 stepena. Pravimo različite kombinacije voća, a baza je jabuka. Imaju npr. krušku-jabuku, divlju breskvu 60 posto, ostalo kruška i jabuka. U svoje sokove ne sipaju ni vodu. Od procesa pasterizacije zavisi i rok trajanja. Ako se posao dobro obavi, sok može da stoji i preko dvije godine. Ali ako se proces ne uradi kako treba i poklopac prilikom pakovanja ne uhvati kako treba, sok već nakon 2-3 dana kisi i nakon jedne sedmice nije za upotrebu. Nakon što flaširaju voće iz voćnjaka, porodica Raspopović otkupljuje viškove od drugih voćara. “Treba da se napune svi magacini. Kvalitetnu jabuku kupujemo iz Bijelog Polja i Berana. Te jabuke budu sočne, mirišljave. Važno je da to voće nije prskano i tretirano hemikalijama”, pojašnjava Raspopović.
Raspopovići, nakon teških početaka i zaduživanja, sada marljivo rade kako bi širili biznis. Podrška i podsticaj Nebojši i Slađani su njihova dva sina, koji su od prvog dana uključeni u posao. “Velika je sreća što naša djeca vole selo i ovaj voćnjak. Pomažu nam. Sada se već angažuju oko uređivanja društvenih mreža. Stariji se brine da naši proizvodi uđu u ponude etno sela. Međutim, ima dosta sličnih proizvođača, borba je i tu”, kaže Raspopović. Iako od ranog djetinjstva pomažu roditeljima, dječaci, kako kažu Nebojša i Slađana, pokazuju veliko interesovanje da naslijede porodični biznis.
“Provedem veći dio slobodnog vremena pomažući roditeljima, ali volim to što radim. Nađem vremena za sve. Naučio sam sve što se tiče posla, mogu sve sam da uradim. Nekad je teže, nekad lakše. Kada su loše vremenske prilike sve je teže. Volio bih da ovaj posao proširimo i da možemo da živimo dobro od njega. Dijelimo sve poslove. Svi radimo sve”, kaže mlađi sin Marko.
Foto: privatna arhiva
zenskiportal.me
