Dugo se vjerovalo da je „Dimitrijo, sine Mitre“ samo još jedna vranjska pjesma – o nevjernoj ženi, o nesrećnom mladiću i o majci koja tuguje. Ali, iza njenih stihova krije se prava ljudska drama, teža i bolnija od svake izmišljene priče.
Iza pjesme stoji stvarna žena – Stana Avramović (1897–1969). Ona je čuvala i zapisivala pjesme koje danas smatramo dušom vranjske tradicije. „Dimitrijo, sine Mitre“ stvorila je 1919. godine, nadahnuta istinitim događajem, a pjesmu je dotjerivala i mijenjala tokom čitavog života. Toliko joj je značila da je poželjela da baš ona bude otpjevana na njenoj sahrani – i želja joj je ispunjena.
Tragedija iza stihova
Stana je pjesmu posvetila svom rođaku Dimitriju i njegovoj ženi – takođe Stani. Njih dvoje su se voljeli, ali nijesu imali đece. U tadašnjem vremenu, to je bila velika sramota i rana za porodicu. Pod pritiskom muža i svekrve, očajna žena je pokušala da rodi dijete s drugim čovjekom, uz saglasnost svog ujaka Tome Karaminge. Zatrudnjela je – ali je umrla na porođaju. Dijete je preživjelo.
Kad mu je ujak Toma priznao istinu, Dimitrije je samo tiho rekao:
„Nema veze, ovo je bar moja Stana rodila.“
Ali rana je bila preteška. Na pomenu svojoj ženi, Dimitrije je presjekao sopstveni život. Nedugo zatim, od tuge su preminuli i njegova majka i ujak.
Pjesma koja traje
Iz tog bola, rodila se pjesma koja je postala vječna. Baba Stana je umjela da kaže:
„Sve nesam rekla, sve i neje za pjesmu.“
Možda nije ispričala sve, ali ono što jeste – dovoljno je da se i danas, više od jednog vijeka kasnije, njeni stihovi pjevaju i prenose kroz generacije. Pjevali su je Olivera Katarina, Staniša Stošić, Vasilija Radojčić, a stigla je i do rock obrade grupe Galija.
Tako „Dimitrijo, sine Mitre“ više nije samo pjesma. Ona je podsjetnik da narodna pjesma nekad čuva najdublju istinu – o ljubavi, o očaju i o tragediji koja postaje dio vječnosti.
Foto: Screenshot Youtube
citymagazin/zenskiportal.me
