Foto: Cevher Atasoy – Istambul
Ružica Radulović je rođena 01.08. 1981 godine u Bijelom Polju. Živi i stvara u Parizu. Trenutno boravi u Crnoj Gori zbog poslovnih obaveza. Slikarstvo ju je opčinilo još kao malu. Sklonost ka umjetnosti naslijedila je iz porodice jer potiče od eminentnih književnika, pjevača, slikara, vajara, dramaturga…(Scepanovic).
Slikarski svijet Ružice Radulović odiše notom radosti, optimizma, nepresušnih kreativnih mogućnosti i pokazuju da je traganje za smislom najhumaniji vid iskazivanja čovjekovih duhovnih vrijednosti. Prepoznaje dvije strane čovjeka onu dobru i lošu, ali njen duh i optimizam naslikava i prepoznaje uvijek ovo prvo. Za sve u životu bez nade i nadahnuća nema odjeka. Potreban je iskonski ozbiljan pristup radu-Naglasila je izmedju ostalog u recenziji Istroricarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Ruzica Radulović je 10 juna 2023 godine imala samostalnu izložbu u Podgorici-naziv Slučaj traganja-2,gdje su njeni radovi rasprodati u roku od nepuna 4 dana .
Foto: Cevher Atasoy – Istambul
Izložbu je otvorio akademski slikar Milutin Obradović. Gosti večeri: Grofica(kontesa)Sofija de Garofani, Zdravko Djuranovic -estradni umjetnik, Momčilo Zekovic-knjizevnik. Impresije: akademski slikar i arhitekta Nikola Marković, akademska slikarka Marija Nikolic, akademski slikar Vladimir Fustic, akademski slikar i vajar Marko Petrović Njegoš, književnik Aleksandar Cuković, akademski slikar Pero Nikčević, akademski slikar Mirko Dragović. Sponzor haljine:Ivana Ristić Mrdak
Ona je do sada svoje radove prezentovala u zemlji i regionu i pokazala da se slikarstvo vremenom iskristalisalo kao njena primarna stvaralačka vokacija u kojem je uspjela da poveže apstraktne kategorije svojih misli, emotivnih doživljaja, sebe i svijeta, sa ritmovima boje, linije, prostora poput muzike koja je suština same stvarnosti.
Samo prije dvije godine u Beogradu u Kulturnom centru Cukarica imala je samostalnu izložbu ,, Slučaj traganja1, gdje su unaprijed i za 7 dana rasprodata sva raspoloživa djela. Recenziju za Katalog je radio Istoricar umjetnosti Dejan Djoric, koji je njen pravac nazvao ,,Erom novog romantizma”. Na koricama kataloga svoje impresije ostavili su: Vanja Kovačević -novinar RTCG, Goran Skrobonja-knjizevnik, Miron Hauser-dirigent HRT Jazz orkestra -trombonista i kompozitor kao i mnogi drugi. Izložbu je otvorio književnik Aleksandar Becic, naša Operska diva, Emilija Minic-sopran je izvodila kompozicije uz pratnju na klaviru Jelene Polak pijanistkinja i Biljana Prokic-glumica i estradni umjetnik.
Sjećate li se prvog naslikanog djela, šta je to bilo?
Mislim da sam imala, malo više od tri godine. Dijete sam sunca. Avgust je moj mjesec. Shodno tome, naslikala sam sunce, drvo, leptira i sebe sa krilima. Zanimljivo je što sunce nije bilo samo žuto. Bilo je obučeno u više nijansi roze i lila boje.
Šta najviše volite da stvarate, oslikavate?
Nekada sam slikala realizam. Bilo je dosta različitosti. Portreti, pejzaži, i tako dalje. Nikoga ne želim da uvrijedim-zaista, ali kada sam shvatila da sam dobra u tome, sa svojih 17 godina, zatvorila sam to poglavlje, i počela raditi nešto što meni daje slobodu. A, to je apstrakcija. Duvanjem u slamčicu i slikam samo prstom do malog. Interesantno bar, meni.
Koliko njegujemo ovaj vid stvaralaštva. Koliko je cijenjen u našem društvu?
Žene su simbol „savršenstva”. Ne samo zbog činjenice da donose i unose u svijet novi „život”, već, šta sve jedna žena na svojim plećima, grudima može iznijeti. Rijetko se koji muškarac može izboriti sa tim. Žena ne mora posjedovati ništa do čistoće stvaranja i talenta, mudrosti. Bar što se tiče slikarstva. Dajem primjer Fride. Frida je slikara, koja nije bila poznata po svojoj ljepoti, ali je imala duhovnu ljepotu, harizmu, talenat i pamet-mudrost. A, znate da je imala problem fizičke prirode. Nažalost jako malo je dato ženi u Crnoj Gori da pokaže šta može. U zadnje vrijeme se situacija popravlja, međutim treba dosta toga uraditi. Još uvijek vlada, po onoj staroj „prvo dijete da bude muško”. Što je, po mom mišljenju čista ludost.
Koja Vam je tehnika najdraža i kojoj se uvijek vraćate?
Tehnika je Acrylic. Teška je i zahtjevna, ali volim se igrati. Volim ići dalje. Akril se jako brzo suši. Tako da ima tu prednost. Opet, pri radu, moram biti jako brza da bih mogla izvesti konture koje želim. Volim u radu „težinu i širinu”, a opet-slobodu.
Smatrate li da je kičica bila i ostala privilegija onih koji su mogli i mogu da je upotrijebe?
Ne. Osim kičice možete stvarati čim hoćete ako posjedujete talenat. Prstima, čačkalicom, bilješkom, perom, žicom. Poduža je lista. Četkica je sama po sebi simbol slikarstva. Što ne znači da treba nositi i krunu. Ona je pribor, običan. Nekima se nose krune i stvara istorija. Pribor je potrošan materijal. Ne dobijam materijalizmom materijal. Ne dobijam materijalizmom.
Da li je u današnje vrijeme teško doći do originalnih djela?
Ježim se plagijata i kopija. Nažalost, u današnje vrijeme sve je moguće. Ljudi, koji imaju novac olako dolaze do originala. A, narod običan, koji jedva krpi kraj sa krajem, nema tu privilegiju. Vrko rado ću pokloniti svoj rad nekome ko zasluži, ili nema novac, ako pokaže znanje, ljubav i uvažavanje. Naspram hiljada, koje bi bogati ljudi ponudili, a pojma velika većina nema šta je slikarstvo.
Šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u kreativne vode?
Istrajnost, volja, nadahnuće, snažnost, hrabrost, prkos, ljubav. To su neke stavke koje bar u minimalnim količinama trebaju “zgrabiti” i gurati naprijed.
Smatrate li da su žene dorasle ravnopravnosti sa muškarcima, sa obzrom da ih u određenim oblastima i nadmašuju svojom predanošću i posvećenošu poslu?
Dali ste odgovor (uz izvinjenje ) „nadmašuju predanošću i posvećenoscu u poslu”. Ne da ne smatram da su ravnopravne, već tvrdim. Žene se samo ne mogu nositi sa fizičkom snagom. U svemu ostalom prednjače Žene su liderke. Znate onu poznatu „Iza svakog uspješnog muškarca, stoji još uspješnija žena”.
Kakvi su vaši planovi za dalje, možeš li nam otkriti?
Planova ima mnogo. Tu je Pariz. Imam jednu sjajnu zamisao. Pozvati iz svih bivših zemalja muzičare sa ex prostora i napraviti „bal”.Recimo: Hrvatska -Miron i Stjepan Hauser, Srbija-Djordje David, Makedonija-Vlatko Stefanovski, Crna Gora-Emilija Minic sopran i Grupu Perper, Francuska-Amir Haddad, Indila-Matre Gims, Italija-Anna Pirozzi sopran.
C
Takođe, jedna od zamisli je pozvati jednog našeg uvaženog slikara, koji će prezentovati (za sada neću otkriti ime) svoje radove i dvije francuske umjetnice. Kao i našeg crnogorskog pjesnika i pjesnikinju, koji bi na engleskom jeziku, kazivali po jednu svoju pjesmu. Moj izbor je Momčilo Zekovica Zeko i Edita Dautovic. Data je sloboda da biram koga želim. I hvala im na povjerenju. Naziv izložbe, Slučaj traganja-3-black@white.
zenskiportal.me
